PIŠE: JURICA GUDELJ/DNEVNIK.BA
Kako se bliži dan Općih izbora u BiH, 2. listopada, hrvatskim i bh. medijskim prostorima sve više i više se pojavljuju poruke koje u svojoj suštini demotiviraju građane BiH hrvatske nacionalnosti da izađu na izbore i time manifestiraju da se bore za sebe i svoje pravo na život u BiH.
Različiti akteri, i politički i nepolitički, počeli su davati izjave koje za posljedicu imaju relativizaciju političkog i psihičkog (posljedično i fizičkog) nasilja kojem su građani BiH hrvatske nacionalnosti izloženi već 20ak godina.
Među osnovnim tezama koje se plasiraju najviše se ističu one da “svi su oni isti, lopovi” i da su “Komšić i Krišto isti” te da se onda posljedično “nema za koga glasovati” što sugerira da je stoga “najbolje u nedjelju ostati kod kuće i ne glasovati”.
Egzistencijalni imperativ
Takve teze s jedne strane šire oni neodgovorni, ljudi koji imaju dobre namjere ali skromno znanje, pa onda uslijed vlastitog neznanja i nesnalaženja u današnjoj političkoj močvari u BiH ne mogu razlikovati kruške i jabuke nego im sve nekako izgleda isto. S druge strane, iste teze šire i oni koji vrlo dobro razumiju što se to u BiH u političkom smislu događa, ali zbog svojih uskih materijalnih interesa žele što manju hrvatsku izlaznost kako bi glasovima drugih naroda došli do dobro plaćenih radnih mjesta.
Zašto je, dakle, izlazak na nedjeljne izbore za građane BiH hrvatske nacionalnosti zapravo egzistencijalni imperativ?
U BiH već više od 20 godina traje političko zlostavljanje građana BiH hrvatske nacionalnosti. Od smanjivanja političkih prava početkom tisućljeća, uništavanja hrvatskog gospodarstva preko vojnog napada na Hercegovačku banku, nametanja Komšića, alijanse i platforme pa sve do posljednjih napada na simbole hrvatskog identiteta u BiH i prozivanje svih Hrvata u BiH koji se bora za očuvanje hrvatskog prava na BiH “UZP-ovcima” – u BiH traje kontinuirana borba kojoj je cilj do kraja istisnuti Hrvate s teritorija današnje države BiH. To se danas najbolje može vidjeti u sredinama u BiH gdje Hrvati nemaju nikakvoga utjecaja na izbor vlasti.
Najbolji primjeri su Sarajevo, Tuzla, Zenica, Bihać, Bugojno, Travnik, Kakanj, Konjic, Jablanica i niz drugih sredina, uključujući i one u RS, odakle su Hrvati doslovno protjerivani i u ratu i u miru. U miru se protjerivanje moglo nastaviti jer Hrvati nisu imali nikakvoga utjecaja na političke procese zato što nisu bili u vlasti.
Danas se tako po istom načelu želi Hrvate istisnuti iz vlasti u Federaciji BiH kako bi se onda ono što se učinilo jučer Hrvatima Bugojna, Sarajeva, Travnika i Kaknja, pokušalo napraviti Hrvatima Širokog Brijega, Čapljine, Žepča ili Usore.
Pojednostavljeno, neizlaskom Hrvata na izbore olakšava se posao onima koji Federaciju BiH žele pretvoriti u bošnjački pandan Republike Srpske. Želi se građane BiH hrvatske nacionalnosti osjeći od bilo kakvog utjecaja na vlast na razini entiteta FBiH i države BiH. Hrvatima se želi oduzeti pravo da gospodare vlastitim resursima i svesti ih se na poslušnu nacionalnu manjinu koja “veže konja tamo gdje joj aga kaže”.
Svrha relativizacije
Posebno demotivirajuće za izlazak na izbore djeluju poruke koje relativiziraju politiku i političko djelovanje kroz poruke kako s “svi oni isti” i kako “Čović i Komšić jedan drugog održavaju na životu”.
I jedna i druga poruka su činjenično netočne i u svojoj srži iznimno maliciozne.
Naime, definitno svi kandidati nisu isti. Nemoguće je da od stotina i stotina kandidata na listama nema baš nitko “drugačiji”. Cilj ovakvih podvala je demotivirati Hrvate da uopće prate politički život u BiH jer, eto, “svi su oni isti”. Birati, naravno, treba po savjesti i kao društveno i nacionalno odgovorne odrasle osobe.
Najbolji primjer demotivirajuće relativizacije su poruke kako su eto “Borjana Krišto i Željko Komšić zapravo isti”. Isti su samo utoliko da se oboje natječu za dužnost hrvatskog člana Predsjedništva, sve drugo vezano za ovo dvoje kandidata ne može biti više različito.
Komšić je antihrvatski kandidat, koji je na izbornoj prijevari bošnjačkim glasovima sjeo u fotelju koja je namijenjena onoj osobi koju dominantno podrže Hrvati. Dakle, Komšić je samim svojim načinom izbora prevario građane BiH hrvatske nacionalnosti. Nadalje, Komšićevo političko djelovanje na unutarnjem planu već 15 godina svodi se na izazivanje mržnje prema građanima BiH hrvatske nacionalnosti. Na međunarodnom planu, on je imenovao u diplomatsko-konzularnu mrežu osobe koje aktivno po svijetu rade na ocrnjivanju građana Hrvata, poput notorne srednjoškolke Martine Mlinarević i sličnih. On je oko sebe okupio zapravo sav šljam Bosne i Hercegovine i upregao ga u generiranje mržnje prema jednom od konstitutivnih naroda u zemlji. Pored toga, Komšić svakodnevno djeluje i protuustavno, želi rušiti ustavnu arhitekturu BiH i njegovi agitatori, poput Reufljagića i sličnih svakodnevno koriste ratnohuškačku retoriku.
Borjana Krišto pak poštuje Ustav BiH i kandidat je koji će zasigurno dobiti većinski hrvatski izborni legitimitet jer je jedina hrvatska kandidatkinja. Komšić je, pak, kako smo rekli, antihrvatski kandidat.
Glasovati po savjesti
Borjana Krišto ne generira mržnju ni prema jednoj društvenoj skupini u BiH. Može se argumentirati kako ona donekle navlači mržnju na sebe, ali je zasigurno ne širi i ne generira. Bilo bi lijepo da je BiH uređena država i da Hrvati mogu nesmetano birati vlastite političke predstavnike, no to jednostavno nije slučaj. BiH je međunarodni protektorat iz kojeg se nastoji Hrvate i biološki istisnuti i zbog tog je u utrci za člana Predsjedništva, nažalost, samo jedan hrvatski kandidat. Kao odgovorni ljudi, Hrvati imaju imperativ izaći na izbore i glasovati za kandidate koji će zastupati njihove interese nasuprot kandidata koji svakim svojim potezom tim istim Hrvatima pokušavaju nanijeti zlo.
Zato u nedjelju, 2. listopada, građani BiH hrvatske nacionalnosti jednostavno moraju izaći na izbore ako sami sebi žele dobro. Glasovati trebaju po savjesti, odgovorno i zrelo. Priče da su “svi oni isti” imaju u svom korijenu cilj da Hrvata više ne bude u BiH.
Svi isti nisu i ne mogu biti.
