Demokratska fronta Željka Komšića je jedan od najglasnijih zagovornika kako Hrvati na izborima ne smiju većinski odlučiti tko bi trebao biti hrvatski član Predsjedništva BiH. Sve to opravdavaju korištenjem sintagme “član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda”, iako se u Ustavu BiH izričito spominje “hrvatski član Predsjedništva” koji se zbog pitanja vitalnog nacionalnog obraća hrvatskim izaslanicima u Domu naroda Federacije BiH.
Broj glasova stranke na državnoj razini u pravilu skoro dvostruko manji u odnosu na kandidata za člana Predsjedništva, a u 13 godina djelovanja nisu imali nijednog svog načelnika ili gradonačelnika. Kao politički cilj Demokratske fronte se uvijek nameće mjesto hrvatskog člana Predsjedništva, dok kandidaturu za bošnjačkog člana nikada ne nude, unatoč činjenici da najveći broj njihovog članstva i birača čine upravo Bošnjaci.
Prema mišljenju Damira Omerbegovića rade to iz vrlo pragmatičnih razloga.
“Da DF vjeruje da može pobijediti za bošnjačkog člana Predsjedništva, oni bi se svakako kandidirali tamo. Međutim, oni vrlo dobro znaju da im je puno lakše doći do hrvatske pozicije upravo bošnjačkim glasovima u Federaciji. Ljudi ne glasuju za DF kao za politički projekt, nego za jednu konkretnu političku priču koja se godinama vrti oko hrvatskog mjesta u Predsjedništvu. I to je praktično njihov jedini politički proizvod”, kazao je Omberbegović.
Demokratska fronta zastupa isključivo interese Željka Komšića i nekoliko ljudi oko njega, smatra Ivana Marić. Dodaje i kako se Komšić i njegovi najbliži ljudi vješto skrivaju iza lažne borbe za državu, odnosno građansku BiH.
“U suštini njegova politika se zasniva nekako na prkošenju Draganu Čoviću i širenju nacionalne mržnje prema Hrvatima samo da bi zadržao tu funkciju i jednostavno nema nikakvu politiku. I vidimo kada ide negdje vani, neke službene događaje da on ima najmanje sastanaka kada ga usporedimo s druga dva člana Predsjedništva. On dođe kao neki rezervni bošnjački igrač”, ističe Marić.
Analitičari upozoravaju kako ova stranka osporava svaki mogući održiv dogovor između Bošnjaka i Hrvata te da su svojom retorikom doprinijeli drastičnom unazađivanju odnosa unutar Federacije BiH. Dok se druge stranke s većinskim bošnjačkim članstvom ne usuđuju suprostaviti njihovim uobičajenim narativima.
“DF je godinama pomicao granice političke rasprave prema logici da je svaki pokušaj tog dogovora automatski izdaja kao i svaki zahtjev za legitimnim predstavljanjem nekakav udar na državu. Takva retorika nije naravno rješavala probleme nego ih je samo produbljivala. Još veći problem je što mnoge stranke u Sarajevu često šute ili se prilagođavaju toj priči jer ne žele izgubiti dio svojih birača”, kaže Omerbegović.
“Sada se vidi velika netrpeljivost ne samo prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini već i prema Hrvatskoj koju mnogi sada gledaju kao većeg neprijatelja nego što je Srbija i to ne samo sada nego i tijekom rata. Jednostavno promijenio se taj narativ samo kako bi jedna osoba zadržala svoju fotelju. I to je ta velika šteta koju je Bosni i Hercegovini nanio i Željko Komšić i svi oni oko njega”, dodaje Marić.
Činjenica je da je nepovjerenje između Bošnjaka i Hrvata u velikom porastu, a politika koju propagira Demokratska fronta šalje poruku Hrvatima kako je njihova izborna volja nebitna. Dugoročna šteta ovakvog narativa, na koju upozoravaju naši sugovornici, ogleda se u narušenim unutarnjim odnosima, ali i ozbiljnom vanjskopolitičkom zastoju zemlje.
Dnevnik.ba
