„Bosna i Hercegovina neće normalno funkcionirati ako se ne stvore uvjeti da se svaka osoba i svaki narod poštuju i cijene.“, naglasio je Puljić
Vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko Puljić sliku trenutnog stanja ne veže samo za Bosnu i Hercegovinu, nego za opću krizu suvremene demokracije, naglašavajući gubitak njenog temeljnog smisla.
„Nije samo Bosna i Hercegovina problem, nego se u cijelom svijetu demokracija donekle urušila. Nestala je ta demokracija u kojoj je vrijednost osoba, njezina prava, njezino dostojanstvo. Problem je nastao jer se interes i vlastiti interes sve više nameću.“, rekao je Puljić za Plenum Federalne televizije.
U tom okviru on jasno razdvaja uloge religije i politike: „Religija mora biti na čelu vjere i morala, na čelu dostojanstva i ljudskih prava. Međutim, u politici je interes taj koji vlada. Tu se često siječemo, ponekad se nađemo na zajedničkoj liniji, a ponekad se sukobljavamo.“
Govoreći o samoj državi, Puljić pravi jasnu razliku između Bosne i Hercegovine kao povijesnog entiteta i njezinog daytonskog uređenja: „Bosna i Hercegovina je jedno, ali daytonska država je nešto što je vrlo složeno i ne funkcionira. To smo rekli odmah nakon Daytona – da će teško funkcionirati, i to je dokazano.“Slikovito opisuje situaciju:
„Stavili ste nam luđačku košulju i otišli ste, a mi smo unutra kako se snalazimo.“
Iako priznaje da je Dayton zaustavio rat, naglašava njegovu ključnu manu:
„Zaustavio je rat, ali nije uspostavio pravedan mir u kojem svaki narod i svaka osoba doživljava svoja prava i dostojanstvo.“
Puljić svoju kritiku ne usmjerava samo na domaće aktere, već i na međunarodni faktor:
„Mnogo je kuhara – vrlo slan ručak. U Bosni mnogo krojača. I međunarodna zajednica i lokalni političari. Imaju svoj stil i ne uzimaju u obzir kako stvari ovdje stvarno stoje.“
Međutim, rješenje vidi u unutarnjem sustavu koji mora jamčiti jednakost:
„Bosna i Hercegovina neće normalno funkcionirati ako se ne stvore uvjeti da se svaka osoba i svaki narod poštuju i cijene.“
Osvrćući se na svoje sudjelovanje na sastanku u Zagrebu i reakcije koje su uslijedile, Puljić naglašava da nije bio upoznat s cijelim političkim kontekstom organizatora:
“Znao sam tko me zove, ali nisam poznavao sve ostale koji su stajali iza toga. Oni su potpuno politički krenuli, a ja nisam političar. Želim govoriti ono što mi je pod savješću – ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i ravnopravnost ljudi.”
Na kritike odgovara prilično izravno:
“Došao sam, održao govor i otišao. Nisam sudjelovao u odluci. Ne znam što su drugi kasnije rekli. Ta hajka nije na njima nego na meni.”
Kroz nekoliko dijelova razgovora, Puljić se vraća na odnose Bošnjaka i Hrvata, koje smatra ključnima:
“Najtužnije mi je stanje odnosa Bošnjaka i Hrvata. Trebamo živjeti zajedno i međusobno se poštovati kao ravnopravni.”
U tom kontekstu posebno propituje političku reprezentaciju:
„Kada jedan narod bira predstavnika za drugi, to ne stvara dobru državu, već nezadovoljstvo.“
Naglašava da bez ovog načela nema stabilnosti:
„Tri konstitutivna naroda su poput tronošca. Ako jedna noga nije stabilna, sve pada. Bez jednakosti nema mira.“
Na pitanje o trećem entitetu, Puljić ne zauzima izravan politički stav, već ga vidi kao posljedicu neuspjeha postojećeg sustava:
„Rekao sam samo da je to alternativa. Ako se ne može stvoriti sustav u kojem svaki narod bira svog predstavnika, onda se mora tražiti drugi način.“
Istovremeno, ostaje dosljedan svom prethodnom stavu:
„I dalje sam protiv legalizacije etničkog čišćenja. Ali ako to ne funkcionira, onda ljudi traže ono što je moguće.“
„Rat interesa“
Govoreći o geopolitičkom kontekstu, Puljić odbacuje narativ o sukobu religija:
„To nije vjerski rat. To je rat interesa. To je bio slučaj prije, a to je slučaj i danas.“
Pozivajući se na Papine stavove, inzistira na univerzalnim vrijednostima:
„Potreban nam je mir, poštovanje drugih i dogovor.“
Kako narodi u BiH žive jedni s drugima?
Puljić pravi jasnu razliku između ljudi i politike:
„Narod u BiH zna živjeti. Ljudi se posjećuju, čestitaju, žive normalno. Problem je u politici – u interesima i konkurenciji.“
Naglašava što nedostaje: „Svatko treba čistiti svoje dvorište, a ne bacati smeće u tuđe. Tada dolazi priznanje, oprost i povjerenje. To nedostaje.“
Republika Srpska i položaj Hrvata
Posebno je oštar kada govori o položaju Hrvata u Republici Srpskoj: „Kakav je položaj? Nikakav.“
Navodi konkretne primjere: „Imamo oduzetu imovinu koja se ne vraća. Razgovarao sam s Dodikom o tome, ali to nam ne koristi. Kome da kažem? U Modriči crkva ima ogromnu parcelu koju bi mogla koristiti, ali je dano drugima. Nemamo nikakvih prihoda.“
“Tajni planovi” bh. politike
Puljić je u razgovorima s političarima otkrio “tajne planove” o kojima odbija govoriti: “Saznao sam za te planove i bilo mi je dosta svega. Ali neću o tome.”
Međutim, otkriva minimalno: “Ovo nisu planovi međunarodne zajednice, već domaći planovi, ali međunarodna zajednica zna za njih. Svaka od tri strane ima svoje planove.”, rekao je za Plenum.
Odlučno je odbio otkriti o čemu se točno radi: “Ako moram, reći ću. Sad neću.”
Granice, država i čovjek
Jedna od njegovih ključnih poruka, koju ponavlja od rata, ostaje ista: “Crtajte granice kako god želite, ali ne prelazite čovjeka.”
I danas inzistira: “Spasite čovjeka – njegova prava, dostojanstvo, slobodu vjeroispovijesti i građanske slobode.”
viteski.ba
