Na stranicama Biskupije Krk objavljeno je promišljanje o dugogodišnjem ministrantu iz Malog Lošinja Marku Domcu. Objavljujemo ga uz odobrenje autorice Ane Begić koja, između ostaloga, piše: “Naš Marko voli Isusa, voli župnika, voli svoju obitelj, voli sve ljude i to se vidi i osjeća u svakom osmijehu i pogledu”.
Svećenici i vjernici Malog Lošinja posebno su ponosni na svog najstarijeg ministranta Marka Domca, pa su ga htjeli i ovim putem predstaviti i zahvaliti mu za vjerno služenje oko oltara te nesebično svjedočenje svoje ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Mnoštvo je toga čime se naša Župa ponosi, a na visokom mjestu je zasigurno naš zbor ministranta. Svaki je ministrant poseban, vrijedan, odan, spreman služiti i dati dio sebe, svoga vremena i truda za Isusa i njegovu Crkvu, ali jedan od njih se ističe u svojoj posebnosti. Marko Domac! Ovo je priča o njemu.
Marko je rođen 1977. godine u Osijeku od majke Lorete i tate Branimira. U to vrijeme, priča mama Loreta, nije bilo psihološke pomoći i podrške u trenutku kada imaš dijete koje je malo drugačije, a Marko je bio takva beba. Naime, Marko je rođen s kromosomom viška, genetskim poremećajem, Downovim sindromom. Iako nije bilo lako nositi se s tadašnjim predrasudama niti prihvatiti činjenicu da je Marko drugačiji, u obitelji Domac odmah su shvatili da je njihovo dijete dar Božji, da je vrijedan i ljubljen baš onakav kakav je, te su s nadom u srcu krenuli istraživati kako mu pomoći s medicinske strane, ne bi li se različitim tretmanima i vježbama iskoristio puni Markov potencijal.
I tako je bilo, godine su prolazile. Marko je rastao i obogaćivao sve oko sebe. Izazova je bilo. Marko je sa svojom obitelji, sada već peteročlanom, živio na relaciji Osijek – Lošinj. U Osijeku je dobio dobro obrazovanje. Uključio se u radionice prilagođene njemu. U Lošinju je volio duga, topla ljeta, gdje je imao mnoštvo prijatelja, rođaka, more i odmor! Roditelji su se brinuli i za njegovu duhovnost, te je Marko primio sve sakramente.
Kad mu je otac otišao u zasluženu mirovinu, obitelj Domac trajno se seli u Mali Lošinj i tu započinje Markov aktivan angažman u našoj župi (do tada je ministrirao u Župi Svetog križa u Osijeku). Danas redovito ministrira, izrađuje čestitke i jaslice, mala umjetnička djela za božićnu humanitarnu akciju, glumi sv. Nikolu, sveca kojeg jako voli, te na njegov dan tradicionalno obilazi susjedstvo i djecu daruje bombonima. Za tridesetu obljetnicu svećeničke službe župnika don Roberta Zubovića prinio je na oltar keramički kalež koji je sam izradio.
Ozbiljan, predan, pedantan i uz puno truda i volje s ponosom služi svećenicima. Naš Marko voli Isusa, voli župnika, voli svoju obitelj, voli sve ljude i to se vidi i osjeća u svakom osmijehu i pogledu. Posebno voli svoje nećake prema kojima se postavlja gotovo očinski.
S druge strane, Marku i njegovoj obitelji jako je važno da je on aktivan i da osjeća kako pridonosi i pripada zajednici, da ima gdje pokazati svoj talent i interes. Puno mu znači lijepa riječ, razgovor i ljubaznost.
Rekla bih da Marko živi evanđelje, jer on uistinu ljubi drugoga kao samoga sebe. On je, uza sve poteškoće koje mi i ne možemo zamisliti, zadržao djetinju, iskrenu, spontanu, neiskvarenu ljubav prema bližnjemu i prema Bogu. Svi se možemo zagledati u tu ljubav i učiti od nje!
Zahvalni smo što u pastoralu s osobama s invaliditetom ima mjesta za njega i njegovu posebnost, što je tako dobro prihvaćen te mu je darovana šansa da na svoj specifičan način, u jednostavnosti vjere, živeći u trenutku, bez zadrške daje sebe u ulozi gorljivog poslužitelja Oltara.
bitno.net
