Izgleda da je Dinamo odabrao trenera koji će ga voditi iduće sezone. Prema informacijama koje su dobili, izbor Zvonimira Bobana jest Mario Kovačević (49), piše Jutarnji list.
Naravno, dok ne osvane službena vijest da trenutačni trener hita SHNL-a Slaven Belupa postaje trener zg-kluba, morat ćemo se malo ograditi, ali samo s jednom tankom niti.
Recimo ovoga trenutka da je Kovačević 95 posto novi trener Dinama, a posao bi trebao preuzeti kad završi ova sezona. Sadašnji trener modrog kluba Sandro Perković na kraju sezone više neće biti šef stručnog stožera, pa i ako osvoji naslov prvaka. To se, uostalom, znalo odmah, jer je bivši ‘vječiti pomoćnik‘ ionako imao ulogu vršitelja dužnosti glavnog trenera. Hoće li Perković ostati u Maksimiru, još se ne zna…
Kao što ste mogli primijetiti, Zvonimir Boban se odmah prihvatio posla, iako službeno na mjesto predsjednika Uprave stiže tek 1. lipnja. Prvo je odabrao sportskog direktora, čovjeka iz Dinamovog sustava Darija Dapca, a odmah nakon toga se, izgleda, i definitivno odlučio za trenera.
Sve je, dakle, onako kako je i najavljivano, Boban je želio domaćeg sportskog direktora i domaćeg trenera. Pa kad je tako, onda vijest da bi Kovačević nakon ove sezone trebao preuzeti Dinamo i nije neko posebno iznenađenje. Pisali smo već o tome kako bi, da je slobodan, trener možda bio Niko Kovač, spominjao se i mogući dolazak Slavena Bilića, ali je bilo jasno da se to neće dogoditi jer je bivši izbornik ipak hajdukovac. Tako da ni Kovač ni Bilić nisu bili realna opcija. I zapravo su jedine prave domaće opcije ostale Mario Kovačević i Silvijo Čabraja. Treneri koji mogu biti najbliži stvaranju igre koju kao viziju ima Zvonimir Boban. Treneri koji igraju napadački nogomet, s četvoricom u zadnjoj liniji, s krilnim igračima. Izbor je po svemu, dakle, pao na Kovačevića!
O Kovačeviću, koji je defintivno postao hit-trener, znate sigurno mnogo toga, nažalost, ne samo zbog trenerskih dostignuća. Teška bolest prekinula mu je trenersku karijeru koja mu je tako dobro išla u Varaždinu. Već dok je trenirao klub iz baroknog grada, o njemu su se trošile rečenice optočene sa šećerom.
-Znalo mi je prolaziti glavom da nikada više neću sjesti na klupu, ali kako je došlo, tako sam odmah otjerao te misli. U toj mojoj situaciji shvatiš koliko je bitno okružiti se pozitivnom energijom i odmah nakon operacije su prve prognoze bile povoljne. To je bila svojevrsna motivacija – kazivao je nakon operacije tumora na plućima.
Iz Varaždina je ipak morao otići, iako su mu obećali da će nastaviti tamo gdje je stao. No, okolnosti u tom klubu su se promijenile, trener je postao i ostao Nikola Šafarić. Međutim, nije nikome ništa zamjerio, ljudima u Varaždinu i dalje je ostao zahvalan na pomoći koju su mu pružili, ali je ostala činjenica da je ostao bez angažmana.
Čovjek s epitetom hrabrog, progresivnog i uspješnog trenera, nije rekao ni riječ. Mnogi su tada sumnjičavo vrtjeli glavom na liječničku potvrdu koja je bila Kovačevićev dokaz da ponovno može na klupu. Onda su ga ljetos praktički isti dan nazvala dva kluba: Slaven Belupo i Rudeš. U Koprivnici su mu rekli da je jedan od kandidata, a u Rudešu su mu odmah ponudili mjesto trenera. Bio je Mario spreman otići i u drugoligaški klub. Na kraju je ipak završio u Koprivnici, vjerojatno ne bi da je tada posao u Slaven Belupu prihvatio današnji trener Osijeka Simon Rožman. Ali Slovenac je tražio vremena za promišljanje, pa su se Farmaceuti ipak odlučili za Kovačevića. I napravili jedan od najboljih poteza uopće.
Preuzeti Slaven Belupo u tom trenutku bio je velik izazov. Društvo iz grada Vegete imalo je nesređenu kadrovsku situaciju, trebalo je brzo djelovati kako bi se zaustavila kola kola koja su opasno krenula nizbrdo, prema provaliji. Brzo je prenio svoj mentalitet na svlačionicu, u igračima je pobudio samopouzdanje, s malo resursa, ponajprije u smislu individualne kvalitete, ostvario je iznimno mnogo. Reformirao je momčad koja je posljednjih godina uglavnom izgledala sterilno, ponekad bezidejno. Stvorio je momčad koja u ovom trenutku, iz Istru 1961, igra možda najatraktivnije u ligi.
