Jedna od najvećih tragedija koja je zadesila Hrvate započela je sredinom svibnja 1945. na poljima kraj Bleiburga, mjesta u austrijskoj pokrajini Koruškoj.
Toga se dana više od 100 000 vojnika netom propale NDH (ustaša i domobrana) te civila, koji su bježali pred partizanskom vojskom, pokušalo predati britanskim snagama stacioniranim u samom Bleiburgu. Britanci su ih odbili i ostavili na milost i nemilost partizanima. Počeo je pokolj nakon kojeg je uslijedio Križni put preživjelih koji je završio tek u kolovozu u dalekoj Makedoniji.
Točan broj stradalih nikada nije utvrđen, a procjene žrtava kreću se od 50 000 do čak 300 000.
Pozornost skrećemo na priloge iz prošlih godina kao što je tekst našeg Josipa Vrička pod naslovom Na spomen Bleiburga treba kleknuti i – moliti te intervju Ante Belje za Katolički tjednik naslovljen: Za pokolja nad Hrvatima čula se molitva i „Oprosti im, Bože, ne znaju što rade“.
Tu je i intervju s voditeljem Predstavništva Počasnog bleiburškog voda u Republici Hrvatskoj Božom Vukušićem, kao i razgovor s predsjednikom HAZUDD-a dr. Josipom Stjepandićem.
Preporučamo i našu arhivu o temi Bleiburga.
Ž.I., KT
