U Srbiji je “dan D” studentskih prosvjeda koji traju mjesecima. Povod je tragedija u Novom Sadu kada je pri urušavanju nadstrešnice na željezničkom kolodvoru poginulo 15 ljudi. Studenti traže kažnjavanje odgovornih i prozivaju za korupciju. Vlast u svemu vidi urotu protiv sebe pa su krivce našli i u stranim novinarima koji o prosvjedu izvještavaju.
Tisuće Beograđana od petka navečer su, do poslije ponoći, ovacijama, vatrometom, zagrljajima, a mnogi i u suzama, dočekivale studente koji su pješačeći, trčeći štafetni maraton ili biciklirajući, iz svih krajeva zemlje pristizali u prijestolnicu gdje će u subotu sudjelovati na velikom prosvjednom skupu.
– Beograd ovo dosad ne pamti, ali će odsad pamtiti ovu mladost koja je preokrenula Srbiju i, nadam se, da će je promijeniti kad već mi nismo uspjeli”, govori starija Beograđana, brišući nadlanicom suze. “Oprostite, ali ja plačem već četiri mjeseca gledajući ih”, dodaje
Povorke studenata stizale iz zapadne Srbije, Niša, Novog Sada, Pančeva, Vršca, Subotice, Šapca, Loznice, Ućica, Čačka, Kragujevca… na Terazijama ih je dočekao crveni tepih i vatromet, a uručene su im i medalje za ustrajnost i požrtvovanost.
Prve povorke počele su pristizati u petak oko 19,30 sati, a građani su ih u špaliru pozdravljali od Trga Slavije duž središnje Ulice kralja Milana, Terazija i Trga Repšublike.
Mnogi studenti su u finišu svog višednevnog pješačenja, neki od njih prešavši i oko 200 kilometara, čak uspjeli i potrčati u finišu, uzvraćajući pozdrave građanima pokiličem “pumpaj” koji je postao moto prosvjeda.
“Dođoše i Nišlije” pisalo je na transprentu iza kojeg je u središte Beograda kod Terazijske česme ušetala povorka studenata iz Niša, sjedinivši se usput s kolegama iz Pančeva i Vršca. Dočekao ih je vatromet i bakljada, a građani su upalili bljeskalice na mobitelima.
Uz pojedine povorke studenata došli su i traktori i poljoprivredni strojevi, bajkeri i dobošari, dajući dodatni ritam energiji koja se razlila središtem Beograda.
Mnoge studente koji su pješačili iz unutrašnjosti Srbije dočekivali su i srodnici iz Beograda, a ti susreti bili su nadasve emotivni, popraćeni dugim zagrljajima i suzama.
“Hvala vam dobri ljudi, vi ste naša snaga”, rekla je plavokosa studentica, grleći se sa mnoštvom ljudi ispred Narodnog kazališta.
“Mama, tata, niste vjerovali u mene, ali – uspjela sam”, uzvikivala je druga studentica, trudeći se da je “ulovi” mikrofon reportera N1.
Beogradske kolege dočekuju studente iz svih krajeva Srbije na zbornom mjesto ispred Rektorata na Studentskom trgu, gdje se, uz okrepu, ozjeđenima studentima ukazuje pomoć i previjaju žuljevi nabijeni višednevnim pješačenjem.
Organizacija dočeka, reklao bi se, funkcionira besprekorno, a beogradski studenti su postavili informativne panele s uputama o organiziranom prijevozu do smještaja koji je organiziran na fakultetima, višim školama i beogradskim gimnazijama koje štrajkom podržavaju studentske blokade.
Dok su u središtu grada burom emocija tisuće ljudi dočekivale studente-pješake iz cijele Srbije, u Pionirskom parku, ispred sjedišta predsjednika Republike, posve dručkija slika.
U parku, između ureda srbijanskog šefa države i Skupštine Srbije, ograđenom željeznim ogradama i stotinama traktora koje su, uz poprilični logističku potporu, dovezle pristaše vladajuće Srpske napredne stranke uz logističku potporu, kampira skupina Studenti 2.0 koja podržava srbijanskog predsjednika.
U kampu su od prošlog četvrtka, podržavaju predsjednika države i, uz veliku podršku provladinih medija, pokušavaju kontrirati studentima u blokadi tvrdeći da oni žele učiti, obrazovati se i vratiti na svoje fakultete.
Studentski pokret pozvao je sve građane Srbije da im se pridruže u Beogradu 15. ožujka u prosvjedu, a – unatoč opstrukcijama vlasti, otkazivanju polazaka autobusa i vlakova ili iznenadnim radovima na cestama, očekuju se deseci tisuća ljudi.
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, koji je ranije nagovještavao da će na skupu biti nasilja, rekao je da će 15. ožujka “svirati kraj” “prosvjednom turizmu” i “obojenoj revoluciji”.
Prosvjed 15. ožujka u Beogradu u dijelu javnosti smatra se skupom visokog rizika, premda na četvoromjesečnim prosvjedima koje su dosad organizorali studenti u Novom Sadu, Beogradu, Kraguijevcu i Nišu, nije bilo niti jednog incidenta.
