Ove je godine župna, odnosno crkva u svetištu u Maglaju, koja je danas proslavila nebeskog zaštitnika, jedna od 10 crkava u Vrhbosanskoj nadbiskupiji gdje se može dobiti potpuni oprost u jubilarnoj 2025. godini. Podsjetimo, 17. lipnja 1979. Pietro Bernardi, generalni vicepostulator za Bogdanovu kanonizaciju, predao je sarajevskom nadbiskupu dr. Marku Jozinoviću dio svečeve svete desnice.
Župa i svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju proslavili su nebeskog zaštitnika. Jedna je to od triju župa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji posvećena ovome svecu. Svečano misno slavlje u crkvenom dvorištu predslavio je vlč. Marko Hrskanović, duhovnik u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu sa župnikom vlč. Franjom Tomićem i još 16 svećenika i redovnika. Župa se za proslavu pripremala trodnevnicom, a salezijanci don Ivan Širić, don Mario Matijević i don Zvonimir Tomaš govorili su o danas aktualnim temama. Ove je godine župna, odnosno crkva u svetištu u Maglaju jedna od 10 crkava u Vrhbosanskoj nadbiskupiji gdje se može dobiti potpuni oprost u jubilarnoj 2025. godini. Sve nazočne na misnom slavlju pozdravio je župnik i čuvar svetišta vlč. Franjo Tomić. U prigodnoj homiliji vlč. Marko Hrskanović potaknuo je vjernike na razmišljanje govoreći o virusu grijeha koji iz dana u dan ljude zaražava.
– Virus grijeha je smrtonosan, čovjek je čovjeku virus već od prve braće Kaina i Abela. Pa što nam je činiti? Neka nam kao slika posluži iskustvo nedavne pandemije: treba nam “stožer”, a to je Crkva. Crkva nam daje upute što trebamo činiti: distanciranje od grešnih prigoda, nošenje zaštite za dušu, redovito “pranje” duše milošću Božjom, česta “dezinfekcija” svetim sakramentima, molitvom i krepostima kršćanskog življenja… – kazao je naglašavajući i ulogu sv. Leopolda, velikog ispovjednika.
Sjedište maglajske župe u srednjem vijeku bilo je u današnjem bošnjačkom selu Misurići. To je stari hrvatski naziv u ikavici: “misu rići” – “reći misu”. Za vrijeme invazije Eugena Savojskog na Bosnu 1697. godine župa je propala, a brojni katolici Hrvati raspršili su se po tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji početkom 20. stoljeća. U gradu Maglaju izgrađena je mala crkva u čast sv. Ante za potrebe nekoliko katoličkih dužnosnika koji su u to vrijeme živjeli i radili u Maglaju. Župu je 1970. godine obnovio prvi maglajski župnik vlč. Josip Mikić, drugi župnik vlč. Anto Baković 1976. je srušio staru crkvu, promijenio zaštitnika župe, a umjesto sv. Ante nadahnuo je župljane da prihvate za ove krajeve gotovo nepoznatog bl. Leopolda Bogdana Mandića, koji je, podsjetimo, svecem proglašen 1983. Gradnja crkve trajala je dvije godine, a na uređenju njezina interijera radilo je nekoliko poznatih hrvatskih umjetnika: Josip Botteri Dini, Mirko Ostoja, Zlatko Latković i drugi. Kad su svi građevinski, obrtnički i umjetnički radovi bili završeni, crkva je svečano posvećena. Tako je grad Maglaj dobio bijelu golubicu, kako je vjernici s divljenjem i ljubavlju zovu.
Dana 17. lipnja 1979. Pietro Bernardi, generalni vicepostulator za Bogdanovu kanonizaciju, predao je sarajevskom nadbiskupu dr. Marku Jozinoviću dio svečeve svete desnice s ovim riječima:
“Da bi oživio njegovu prisutnost u njegovoj Bosni, donio sam ti dio njegove svete ruke, one ruke koja je milijune puta podignuta da blagoslovi i pomiri ljude s Bogom. Želio je da barem njegove kosti nađu počivalište usred njegova naroda i danas se, barem djelomično, njegova želja ispunjava.”
Uz gradnju, nastala je i nova pobožnost – Leopoldove srijede, koje traju već 40-ak godina. Tako vjernici imaju priliku za sv. ispovijed i javnu pobožnost nakon mise pred najvećim moćima izvan Padove. Nakon posljednjeg rata svetište je pretrpjelo teška razaranja. Godine 1999. župnik se vratio u svetište i počeo obnovu crkve. Godine 2014. Maglaj je pogodila strašna poplava koja je oštetila svetište i crkvene zgrade. Župa je 1991. godine pred rat imala 1510 vjernika, a danas ih je oko 370. Mortalitet je veći od nataliteta.
Izvor: vecernji.ba
