Sveta Rebecca, slijepa libanonska mističarka, rođene 29. lipnja 1832. Primila je krsno ime Petrunila, u čast Svetoga Petra na čiji je blagdan rođena. U dvadeset prvoj se godini zaredila u Kongregaciji Marije od Bezgrešnog Začeća te je ime promijenila u Anissa(Janja). Položivši 1856. redovničke zavjete, svoj je život u potpunosti predala Bogu.
Kada su se 1871. promijenile prilike u njenoj Kongregaciji pa su sestre imele priliku odlučiti hoće li ostati ili ne, u pomoć joj je pristigao Sveti Antun Opat, koji joj se u više navrata ukazao, rekavši joj kako je njeno mjesto u libanonskome redu Sv. Antuna maronita (redu Baladiya). Aniss je 12. srpnja 1871. Pristupila tome redu pod imenom Rafqa (Rebeka).
Visoko motivirana kao redovnica te snažne duhovnosti, sestra Rebecca je smjesta krenula putom svetosti, stopama Kristovim. Kako bi Ga mogla nasljedovati do kraja, na blagdan Gospe od Krunice 1885. zamolila je Boga za milost dioništva u Kristovim patnjama.
Kao odgovor na njezinu molitvu, zdravlje joj se smjesta stalo pogoršavati te je polako slijepila i na kraju je bila osuđena na kolica. Ostatak života provela je u molitvi, ali je i dalje pridonosila obavljanju samostanskih poslova, koliko su joj to mogućnosti dopuštale.
Valja napomenuti još i to kako joj je Bog uslišao molitve te joj je, prema želje, potkraj života povratio vid samo na trenutak, kako bi mogla ugledati lice majke Ursule, svoje poglavarice, prijateljice i pouzdanice, koja je također i autorica njezina životopisa.
Rebecca je preminula 23. ožujka 1914. četiri dana nakon smrti, na njezinu su se grobu stala događati čudesna ozdravljenja. Među ozdravljenima bila je i sama majka Ursula, koja je bila pogođena teškim oboljenjem dišnih putova, radi kojih se zamalo ugušila.
Ozdravljenje jedne Libanonke od raka maternice 1938. pribavilo joj je naslov blaženice pa ju je blaženom, proglasio papa Ivan Pavao II., 17. studenoga. Isti ju je Papa u jubilejskoj 2000. proglasio svetom.
Ime Rebecca dolazi iz hebrejskog ili aramejskog, a znači zamka ili omča.
J.Vr.,KT
