Rođenje Svetog Juraja ispunilo je velikim veseljem oca mu Geroncija, Perzijanca, i majku Polikroniju, Kapadočanku. Pobožni su ga roditelji odgajali u vjerskom duhu, i to s uspjehom, sve dok nije odrastao i stupio u vojničku službu.
Njegovo je štovanje u povijesti svetaca pravi fenomen, kojemu jedva ima ravna. U Siriji su već u IV. stoljeću crkve posvećene Sv. Juraju. U Egiptu ima njemu u čast 40 crkava i tri samostana, a na otoku Cipru nalazilo se čak 60 Jurajevih svetišta.
U Carigradu mu je podigao crkvu nitko manji nego sam car Konstantin Veliki. U Grčkoj Crkvi Sv. Juraj se slavi uz Sv. Demetrija, Prokopija i Teodora kao veliki mučenik. S Istoka se njegovo štovanje vrlo brzo proširilo i na Zapad, u Rim, u Italiju, na Siciliju, u Francusku, u Mainz, a onda i u Englesku i Škotsku, gdje se naročito poštuje. Kao svoga zaštitnika slavili su ga srednjovjekovni vitezovi i križari.
Seljaci su ga počeli zazivati kao zaštitnika najprije svojih konja, a zatim i ostalih domaćih životinja. Svetog Juraja slave i mnogi svečani govori te romansirani životopisi, počevši od najstarijih vremena. Njega su svojim spisima proslavili Sv. Grgur Turonski, pjesnik himana Venancije Fortunat, Sv. Andrija Kretski, Sv. Petar Damiani…
U srednjem vijeku Sv. Juraj je slavljen i mnogim ukazanjima. A njegovim slikama ne zna se ni broja. Malo je koji srednjovjekovni i kasniji religiozni umjetnik slikar ili kipar koji ga nije prikazao. Njegov je blagdan u nekim biskupijama spadao u najveće u godini.
Jedna legenda nastala u srednjem vijeku za vrijeme križarskih bojni spominje zmaja kojeg Sv. Juraj probada. Netko je tada krivo shvatio jednu sliku cara Konstantina u Carigradu koji je, prema povjesničaru Euzebiju, prikazan kako gazi probodena neprijatelja ljudskoga roda. Pučka mašta tu je sliku pripisala Sv. Juraju i oko njega razvila legendu kako je spasio djevojku probovši zmaja. ..
U toj se verziji legenda, kako donosi laudato.hr, brzo raširila te je postala opća svojina, o čemu svjedoče nebrojene slike i kipovi, pa i jedan u Zagrebu u blizini kazališta.
Prikaz o životu Sv. Juraja zaključit ćemo govorom Sv. Petra Damianskog, biskupa i crkvenog naučitelja. „Današnja svetkovina, predragi, podvostručuje radost uskrsne slave i osvjetljuje ukrasom vlastitoga sjaja, poput dragocjenoga bisera, zlato u koje se utiskuje. Doista je iz vojne prenesen u vojnu, jer je dužnost zemaljskog tribunata što ju je obavljao zamijenio ispoviješću kršćanske vojne. Poput odvažnoga vojnika sve je svoje prije siromasima dao i odbacio teret zemaljskoga blaga. Tako, slobodan i nezapriječen, opasan oklopom vjere, jurnuo je taj vatreni Kristov ratnik u bojni red žestoke bitke“.
Sveti Juraj u sebi ujedinjuje sve atribute zaštitnika u svim kritičnim zdravstvenim situacijama, posebice onima po život opasnima: bolestima s visokom vrućicom, s jakim grčevima i psihičkim stanjima u puku poistovjećenima s padavicom. Oko njegova blagdana – 23. travnja – oživljava zemlja, pa je stoga zaštitnik usjeva, a kako se u to vrijeme počinju pojavljivati zmije, te je zaštitnik i od zmijina ugriza. Kao jednom od 14 svetih pomoćnika dodjeljena mu je zaštita od bolesti domaće stoke, a posebno konja i ratnog konjaništva.
J.P., KT
