Sveti Benjamin, đakon mjesta Ergol u Perziji, ubraja se među mučenike ubijene u tom carstvu, za vrijeme drugog progona kršćana.
Dugi progon kršćana započeo je pod vladavinom Jezdegarda I., a završio pod onom Bahram-Gora.
Benjamin je tijekom tih progona bio zatvoren na godinu dana zbog vjere, ali je veleposlanik bizantijskog cara uspio isposlovati njegovo oslobođenje pod uvjetom da više ne govori o vjeri.
No, on nije želio odustati od propovijedanja istine vjere i rekao je kako je njegova dužnost naviještati Krista.
Unatoč tomu što je rekao da neće stati, pušten je na slobodu na kojoj nije propuštao priliku propovijedati kršćanstvo. Zbog toga je ponovno uhićen i odveden pred kralja koji je naredio da ga muče i ubiju. To se i dogodilo tako što su mu u usta ugurali i pod nokte zabili tanke, šiljate komadiće drveta.
Mučeništvo je podnio oko 420. u prva dva tjedna vladavine Bahram-Gora, a tog vladara progonitelja kršćanstva 422. pobijedio je Teodozije II. koji je potom, kao uvjet za postizanje mira, postavio slobodu vjeroispovijesti perzijskim kršćanima.
Ime Benjamin hebrejskog je porijekla, a znači: odabrani, ljubljeni sin.
KT
