Čini li vam se da dubai čokolada trenutačno vlada svijetom slastica? Zbog ove čokolade svi smo saznali što je to kadaif, a tržište su preplavile mnogobrojne verzije ove poslastice.
Interes za Dubai čokoladu sve više raste, ali ne samo među potrošačima, već i pravnim krugovima. Ono što je sporno jest kome pripada pravo na uporabu naziva “Dubai čokolada” i kako zaštititi vlastiti proizvod, odnosno, njegov naziv i tako spriječiti njegovu neovlaštenu uporabu, piše portal Woman in Adria.
Na službenim stranicama Ureda EU-a za intelektualno vlasništvo navedeno je više prijavljenih naziva pod kojima je zaštićena ova čokolada.
Na što ukazuju proizvodi označeni kao “Dubai čokolada”?
Nazivi proizvoda koji se odnose na zemljopisno podrijetlo mogu biti zaštićeni kao zaštitni znak na globalnoj razini. Tako je, primjerice, naziv “šampanjac” rezerviran isključivo za pjenušava vina koja dolaze iz francuske regije Champagne.
Jednako tako Hrvati s ponosom mogu izjaviti da su “baranjski kulen”, “dalmatinski pršut” i “zagorski mlinci”, samo neki od primjera registriranih naziva na području EU-a i kao takvi predstavljaju generičke nazive prehrambenih proizvoda, a zahvaljujući bogatstvu i posebnosti hrvatskog podneblja u kojem se proizvode.
Zašto je to važno?
Kako bi određeni proizvod bio zaštićen na temelju izvornosti, odnosno zemljopisnog podrijetla, nužno je da sadrži sam naziv određenog zemljopisnog područja (ili neki drugi znak koji ukazuje da neki proizvod ili usluga potječe iz određenog zemljopisnog područja) i kumulativno s time “posjeduje” određenu kvalitetu koja se pripisuje baš tom podrijetlu (ne puše svuda bura kao što puše u Dalmaciji pa tako ni svaki pršut nije jednako dobar kao dalmatinski).
Oznake zemljopisnog podrijetla i izvornosti, štite se kao intelektualno vlasništvo kako bi se spriječila njihova zloupotreba (ili neovlaštena upotreba), budući da one doprinose većoj tržišnoj vrijednosti proizvoda i usluga koja odgovara njihovim posebnim svojstvima i time stečenom ugledu.
Kad je riječ o Dubai čokoladi, kao glavno pitanje postavlja se povezuju li potrošači naziv Dubai čokolada s informacijama o prirodi proizvoda, a posebice njezinim sastavom (čokoladom, kremom od pistacija, maslacem i kadaifom) ili ipak zemljopisnim područjem (Dubai, UAE)? Iako bi se naziv „Dubai čokolada” zbog zemljopisno određenog prostora trebao smatrati generičkim pojmom, činjenica je da ga potrošači primarno prepoznaju kao informaciju o prirodi proizvoda, misleći pritom na njegov sastav.
Tako je glavni argument proizvođača koji su plasirali proizvod pod nazivom “Dubai čokolada” (poput Lindta) da sporni naziv ne implicira izravno podrijetlo proizvoda, već primarno njegove sastojke.
Što je, zapravo, žig i što se njime štiti?
Žig (eng. trademark) isključivo je pravo priznato nositelju za pojedini znak koji omogućuje razlikovanje proizvoda (ili usluge) jedne osobe od drugih. Može obuhvaćati ime, logotip, sliku, etiketu ili druge oznake.
Da bi postao žig, znak mora biti dovoljno razlikovan i ne smije biti sličan postojećem žigu, a vlasniku daje isključivo pravo stavljanja svojih proizvoda i usluga u promet, čime se smanjuje mogućnost zlouporabe prava koja mu pripadaju.
“Dubai čokolada” i rizik od obmane potrošača
Propisima kojima se uređuje zaštita intelektualnog vlasništva, određeno je da će se nazivi koji upućuju na lažnu geografsku povezanost, odbijati.
Konkretno, ako zbog uporabe žiga od strane nositelja žiga ili uz njegovu suglasnost, a u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, žig može javnost dovesti u zabludu, posebno u pogledu vrste, kakvoće ili zemljopisnog podrijetla tih proizvoda ili usluga, isti će biti odbijen. Jednako tako smatraju i ovlašteni uvoznici originalne “Dubai čokolade” u Njemačkoj, iz čega proizlazi da bi naziv “Dubai čokolada” mogao biti obmanjujući ako sastojci poput čokolade ili pistacija, nisu zapravo podrijetlom iz Dubaija.
