U BiH dolazi novi veleposlanik SAD-a. Riječ je o Ronaldu Johnson umirovljenom generalu marinaca. Johnson preuzima veleposlaničke dužnosti od Johna Ginkela koji je bio otpravnik poslova. Ono što je zanimljivo jeste da je John Ginkel bio vrhunski stručnjak za terorizam i naravno da nije slučajno poslan u BiH. Sad se postavlja pitanje šta je Ginkel otkrio u BiH i zašto SAD poslije njega šalje umirovljenog generala koji je stručnjak za međunarodnu sigurnost i rad u kriznim područjima. Ronald Johnson nije uopće bezazlena osoba. Vojnu karijeru je počeo u marincima 1980. godine, a sudjelovao je u brojnim međunarodnim misijama. Bio je promatrač UN-a u Libanonu i na Sinaju, a sudjelovao je i u operacijama “Pustinjski štit” i “Pustinjska oluja” tijekom Zaljevskog rata. Bio je i dio operacije “Iračka sloboda”, kao i sudionik evakuacije državljana SAD-a iz Bejruta. Iako bi mu ovo bila prva veleposlanička pozicija, kako prenose pojedini portali, njegova prednost nad ostalim kandidatima je bilo iskustvo rada u kriznim područjima.
Zašto je Johnsonu prednost za veleposlaničku poziciju iskustvo rada u kriznim područjima?
Je li BiH krizno područje?
Da je BiH krizno područje upozorava i drugi stručnjak za međunarodnu sigurnost Ukrajinski umirovljeni general-bojnik Mykola Zentsev. Zentsev smatra kako je BiH potencijalno područje za otvaranje “druge fronte” u Europi. Ako uzmemo u obzir trenutno stanje na Ukrajinskom ratištu i njihovo svakodnevo raketiranje Rusije, Rusiji pod hitno treba otvaranje druge fronte kako bi na taj način destabilizirali NATO i Europu.
Ima li ikakve veze nedavni gerilski upad pripadnika specijalne policije RS u Bugojno (Federacija BiH) sa navodima Zentseva?
Jesu li pripadnici specijalne policije RS kružili po okolnoj šumi Bugojna kao podrška za ne daj bože predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću ili je njihov zadatak ipak bio nešto drugačije prirode od onoga što se kroz medije prenijelo?
Naime, tijekom posjete srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića rodnom kraju njegovog oca Čipuljić kod Bugojna, u okolici Bugojna je zamijećeno 30-ak pripadnika specijalne policije RS-a koji nisu bili prijavljeni kao osiguranje predsjednika, nego su se samostalno u više kombija i s quadovima vozali po okolnom šumskom području Bugojna.
U vojnoj doktrini diverzantske grupe od oko 4 – 6 ljudi koriste se za brze udare, miniranje ili izvidnicu. Vod od 8 – 15 ljudi koristi se za složenije napade na veće objekte koji su obično pod zaštitom, poput radarskih stanica, skladišta goriva ili komunikacijskih čvorišta. Samostalne grupe do 30 ljudi, što je bio slučaj u Bugojnu koriste se samo za krupne strateške operacije i uz potporu iz zraka, a koja im je mogla biti pružena, za 15 do 20 minuta. Iz ovog zaključujemo da je skupina pripadnika specijalne policije RS bila u nekoj većoj strateškoj operaciji, a ne osiguranju predsjednika Vučića i da su morali imali potporu u zraku, a koja pripadnicima organa reda iz Federacije nije bila vidna. Ono što je zajedničko za sve diverzantske operacije jeste da se tjednim prije svake operacije prikupljaju informacije o rasporedu patrola, straža ili kretanju meta ukoliko je cilj operacije bila neka meta. U slučaju da skupina bude otkrivena prije cilja, misija se odmah prekida i postupa se po planu za bijeg, što je i učinjeno. Točno su znali gdje se mogu postaviti barikade i kojim putevima ih mogu zaobići kako bi sigurno došli na teritoriju RS-a.
Je li ova propala operacija specijalne policije RS-a potvrđuje upozorenje Ukrajinskog general-bojnika Mykola Zentseva da Srbija i RS kao ruski igrači na Balkanu pokušavaju i pokušat će destabilizirati BiH kako bi otvorili drugu frontu u Europi ostaje za vidjeti. Ono što je značajno za BiH jeste da se zemlja nalazi u izbornoj godini, gdje su pored Srba i Hrvati nezadovoljni svojim statusom, počevši od izbora hrvatskog člana Predsjedništva pa do članova u domovima naroda. Na ruku Rusiji, svjesno ili ne idu i izjave Bošnjačkih političara gdje svakodnevno izlaze u medije i osporavaju Hrvatima prava koja su im zagarantirana samim Daytonskim sporazumom. Hoće li Hrvati i koliko još vremena moći trpjeti bezobrazno oduzimanje svojih prava od strane Bošnjaka ostaje za vidjeti. Vremena je sve manje, živaca gotovo više nema. Bošnjački bezobrazluk se sada prenio i na ulice, medijski prostor je zatrovan otvorenom mržnjom prema Hrvatima do te mjere da im se prijeti i fizičkim ubistvima bolje rečeno klanjem i njih i njihove djece i njihovih unuka. Sve kad Hrvati i ne bi reagirali na te prijetnje i ponižavanje, očigledno je da će Srbi poduzeti prvi korak kako bi doveli do sukoba između Hrvata i Bošnjaka. Oni bi odmah mogli poslati vojsku i policiju na granice RS-a i time bi ostvarili svoj san iz 90-ih godina prošlog stoljeća, a u prilog tome idu i nedavne izjave predsjednika Srbije Aleksadra Vučića da ne postoje razlike među pripadnicima srpskog naroda bez obzira na geografski prostor na kojem žive. Nema “bosanski Srbi”, “hrvatski Srbi” ili “Srbijanci”, svi su oni Srbi, što znači da bi u slučaju bilo kakvih oružanih sukoba u BiH, Srbi iz Republike Srbije stali u obranu srpskog naroda u BiH, odnosno pružili im vojnu i svaku drugu pomoć kao što je to bilo i 90-ih godina.
Je li to razlog zašto je u BiH poslan umirovljeni general marinaca Ronald Johnson, stručnjak za međunarodnu sigurnost i rad u kriznim područjima?
Hoće li političko Sarajevo i Bošnjaci vidjeti da svojim nametanjem hrvatskog člana Predsjedništva BiH i nastavkom svoje politike prijetnje i oduzimanja prava Hrvatima da samostalno biraju svoje predstavnike u organima zajedničke države BiH, koja je država tri konstitutivna naroda a ne samo Bošnjačkog naroda, idu zapravo na ruku ruskoj i srpskoj politici u BiH, ili će nastaviti davati svakodnevne izjave kako Hrvati imaju i previše pozicija u BiH i kako im nije mjesto u BiH, nego ako im se ne sviđa mogu se skupiti u dva vagona i napustiti BiH a BiH ostaviti samo Bošnjacima, ostaje za vidjeti. Prema dosadašnjem iskustvu, a “Historia est magistra vitae” (Povijest je učiteljica života), narod koji misli da ima pravo na neku zemlju više od ostalih, takvi su bili Srbi u bivšoj Jugoslaviji, takvi su Bošnjaci u sadašnjoj BiH, neće odustati od svojih umišljenih prava dok ga drugi narod ne zaustavi. Politička retorika će se sve više zaoštravati iz godine u godinu do kritične točke pucanja sustava i dok Hrvati ne odustanu od dosadašnjeg uređenja BiH kao države dva entiteta i tri konstitutivna naroda te krenu u ostvarivanje svojih nacionalnih prava bilo to u sastavu Države BiH kao treće federalne jedinice ili kao sastavnice Republike Hrvatske, samo nešto će se promijeniti, to vide Amerikanci, to vide i Srbi, a to trebaju vidjeti i Bošnjaci.
Autor: H.B.
