Srpska članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, iako je formalno pod američkim sankcijama kao najbliža Dodikova suradnica, boravi u Sjedinjenim Državama.
Europska unija ili pak njezine najutjecajnije zemlje nalaze se na posve različitim pozicijama prema Bosni i Hercegovini u odnosu na Sjedinjene Države u pogledu nastavka modeliranja procesa, stupnja intervencionizma ili pak pokušaja da svojim restriktivnim mjerama ishode promjene, piše Večernji list BiH. Upravo u trenutku kada srpska članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, inače najbliža suradnica čelnika RS-a Milorada Dodika, boravi u Sjedinjenim Američkim Državama te se susreće s dužnosnicima stranke Donalda Trumpa, istodobno iz Njemačke i Francuske stiže inicijativa o još jačem pritisku na Dodika.
Zabranjeno pa dopušteno
Pri tome je važno znati kako je Cvijanović još uvijek obuhvaćena sličnim sankcijama kao i sam Dodik. A to je značilo zabranu ulaska u SAD. Unatoč tome, ona boravi u toj zemlji, gdje je nedavno sudjelovala u raspravi pred Vijećem sigurnosti, a trenutačno ide u Dayton, gdje se održava trodnevna konferencija o nasljeđu tridesetogodišnjeg mirovnog sporazuma. Dok SAD pod Trumpovom administracijom pokazuje spremnost na drugačiji pristup, manje intervencionistički, EU i njegove najutjecajnije članice poput Njemačke i Francuske zauzimaju strožu poziciju prema političkom vrhu Republike Srpske, ponajviše prema Miloradu Dodiku. Ova razlika u pristupima odražava različite prioritete i strategije koje SAD i EU imaju u zapadnom Balkanu. Američki pristup, izražen kroz susrete Željke Cvijanović s američkim senatorima iz Republikanske stranke, može se razumjeti na najmanje dva načina. Sugerira težnju za održavanjem dijaloga sa svim političkim akterima, pa čak i onima koji su pod sankcijama. Susreti s Marshom Blackburn i Berniejem Morenom nisu bili samo formalni, već su pružili priliku Cvijanović da izrazi podršku politikama Trumpove administracije. Cvijanović je pritom naglasila važnost uvažavanja Daytonskog sporazuma i ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda, kao i važnost očuvanja mira i stabilnosti u BiH. Ova poruka je u skladu s najavama američke administracije o smanjenju američkog intervencionizma u unutarnje stvari drugih država. Uz to, nije nepoznato da je srpska strana značajno investirala u lobiranje u SAD-u, ali i angažirala svoju dijasporu kako bi se približila Trumpovoj administraciji. To lobiranje rezultiralo je već time da određeni politički akteri u SAD-u prepoznaju srpski glas kao važan i da se prema njemu odnose ozbiljnije. To govori i činjenica da je Ž. Cvijanović, unatoč američkim sankcijama koje su joj ranije zabranjivale ulazak u SAD, uspjela dobiti vizu i boraviti u Washingtonu, što upućuje na promjenu prakse nakon promjene vlasti u SAD-u. Sankcije su bile uvedene zbog optužbi za podrivanje demokratskih institucija u BiH, no ovakav razvoj događaja može se tumačiti kao znak drugačijeg pristupa novog američkog vodstva prema situaciji u regiji. Suprotno tome, Europska unija, odnosno najvažnije članice poput Francuske i Njemačke, uputili su “non paper” – dokument u kojem se poziva na pooštravanje sankcija prema Miloradu Dodiku i njegovim bliskim suradnicima.
“Non paper”
“Non paper” poziva članice EU-a da dodatno ograniče kontakte sa SNSD-om i njegovim vođama, koji su označeni kao glavne prepreke stabilnosti i napretku u BiH. Dokument sadrži i preporuke o razmatranju uvođenja dodatnih sankcija na razini Europske unije te upućuje na važnost djelovanja usmjerenog na očuvanje integriteta i funkcionalnosti BiH kao države. Ova jasno izražena podjela između američkog i europskog pristupa može imati duboke posljedice na unutarnju političku dinamiku u BiH. Dok SAD kroz susrete sa Željkom Cvijanović pokazuju zaokret, iz EU-a drže čvrst stav prema Dodiku i njegovim saveznicima, inzistirajući na pritiscima i sankcijama kako bi pomogli popraviti vjerodostojnost poljuljanu državnim institucijama. Takva situacija šalje različite signale domaćim akterima, što može otežati pronalaženje zajedničkog jezika i trajnog rješenja za mnoge probleme s kojima se Bosna i Hercegovina suočava. Američki model, koji teži smanjenju intervencija, te europski pristup uvođenja sankcija i političkog pritiska može dovesti do daljnjih podjela i tenzija. Pa, ipak, budućnost BiH ovisi ponajprije o sposobnosti njezinih političkih lidera. Međunarodna zajednica, sa svojom podjelom stavova, pruža istodobno i izazov i priliku – izazov zbog različitosti pristupa, ali i priliku za dijalog i pronalazak kompromisa unutar BiH. Za takvo što do sada nije bilo spremnosti u Sarajevu, ali ni u Banjoj Luci.
Izvor: vecernji.ba
