U nedjelju, 30. ožujka kazaljke će se pomaknuti s 2 ujutro na 3 sata ujutro te nam kreće ljetno računanje vremena. Dan nam se produljuje, a spavamo sat vremena kraće.
Ljetno računanje vremena trajat će do nedjelje, 26. listopada kada ćemo u 3 sata pomaknut kazaljke jedan sat unazad na 2 sata ujutro. Tada kreće zimsko računanje vremena i dobit ćemo sat vremena sna, ali će dani biti kraći.
S ljetnim računanjem vremena električna energija obračunavat će se po višoj, odnosno nižoj tarifi. Do sada se električna energija obračunavala po višoj tarifi od 7 do 21 sat, a prelaskom na ljetno računanje vremena to će biti od 8 do 22 sata.
Dnevna ili kratka svjetla više ne moraju biti upaljena na motornim vozilima tijekom vožnje po danu, osim kod vozača motocikala i mopeda kod kojih je to obveza tijekom cijele godine.
Zašto je uvedeno ljetno računanje vremena?
Benjamin Franklin, 1784. godine spomenuo je ljetno računanje vremena u pismu urednicima lista Journal of Paris. Riječ je bila o šaljivom članku, tako da nije jasno je li Franklin doista želio tako nešto predložiti, no trebalo je više od sto godina kako bi taj sustav bio ozbiljno shvaćen.
Ovaj je sustav ozbiljno predložio William Willett u članku “Waste of Daylight“ (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907. godine, ali nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati, unatoč intenzivnom lobiranju.
Računanje ljetnog vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj i Austro-Ugarskoj za vrijeme Prvog svjetskog rata, a računalo se od 30. travnja do 1. listopada 1916. godine. Ubrzo nakon toga, Velika Britanije je slijedila taj primjer te je računala od 21. svibnja do 1. listopada 1916. godine.
Na Hrvatskom se tlu ljetno računanje vremena prvi put koristilo od 1916. do 1918., za vrijeme austrougarske vladavine, potom za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, te za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945. Od 1983. godine u Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj, ponovno je uvedeno ljetno računanje vremena, a Hrvatska je tu praksu nastavila i nakon osamostaljenja.
Zašto se pomiče sat?
Promjena sata proizašla je iz želje da se što bolje iskoristi dnevno svjetlo, posebice u ljetnim mjesecima. Namjera je bila smanjiti potrošnju energije, ali istraživanja pokazuju da su te uštede minimalne.
Unatoč tome, satovi se još uvijek pomiču u većini zemalja Europske unije. Europska unija predložila je ukidanje sezonskog pomicanja sata 2018. godine, no članice se nisu uspjele dogovoriti. Kao rezultat toga, nastavit ćemo mijenjati satove barem do 2026. godine. Propali dogovor proizlazi iz činjenice da nam promjena vremena omogućuje uštedu energije, ali neke studije upozoravaju na to da promjena vremena utječe na zdravlje.
Veći dio Sjedinjenih Američkih Država, veći dio Europe i dijelovi Kanade, Australije i Latinske Amerike još uvijek podešavaju svoje satove. Ipak, mnoga su se mjesta diljem svijeta u potpunosti isključila iz toga.
Rusija, Turska, Bjelorusija odlučile su se za trajno ljetno računanje vremena, te Island, koji zbog svog položaja ne treba pomicati satove. Cijela Azija i veći dio Afrike prestala je micati kazaljke.
Tijekom proteklih deset godina, Azerbajdžan, Iran, Jordan, Namibija, Samoa, Sirija, Urugvaj i veći dio Meksika prekinuli su tu praksu. U Sjedinjenim Državama Havaji i Arizona preskaču pomicanje, kao u Američkoj Samoi, Guamu, Sjevernim Marijanskim otocima, Portoriku i Američkim Djevičanskim otocima.
Izvor: net.hr
