Veliki sveti tjedan otpočinje Cvjetnicom, a ova nedjelja otpočinje pučkim običajem: umivanjem u cvijeću. Umivanje se ponegdje obavlja i na Veliku subotu. Cvijeće se ubere dan prije i to ljubičice, jaglaci ili neko drugo cvijeće. Potopi se u lavoru vode ili u nekoj posudi te se blagoslovi i stavi na prozor uz priču djeci da će se u noći u ovome cvijeću i vodi umiti najprije anđeli, a sutradan u Cvjetnom jutru i sva djeca i ostali ukućani. Simbolika cvijeća je velika, a poglavito u vodi. Jedna od poruka jest da valja oprati dušu u anđeoskoj vodi i cvijeću, te slaviti Uskrs. Čovjek je cvijet što cvate na ovoj zemlji, ali mu je korijen u vječnosti. Pripazimo da ovdje posve ne ocvatemo, pazimo da nam se ovdje ne osuši korijen zauvijek!
To je jedan način sudjelovanja u svečanom ulasku našega Gospodina u Jeruzalem na sami dan Cvjetne Nedjelje i početak Velikoga tjedna.
Donosimo i jednu lijepu starinsku molitvice za vrijeme umivanja:
Umivam se, dragi Bože, u cvijeću, i molim te za svoju sreću. Molim se svom anđelu čuvaru, koji se umi u cvjetnoj vodi, da me, Božja ljubav preporodi!
Negdje prije umivanja u cvijeću izmoli Apostolsko vjerovanje ili neka druga molitva.
Poslije toga odlazilo bi se na nedjeljnu misu, u crkvu. Obično bi domaćice sa sobom nosile maslinove grančice, a ponegdje i svi ostali članovi obitelji, u spomen na svečani ulazak u Jeruzalem. Za vrijeme mise blagoslove se maslinove grančice i odnose svojim kućama, u štale i na groblja. One se ostavljaju na posebno vidno mjesto.
