Nakon što je godinama poznat kao politički solo-igrač, Šemsudin Mehmedović i ovih dana nastavlja svoj stari obrazac – napadi, optužbe i neistine. Ovoga puta, mete njegovih konstrukcija su rukovodeći službenici, direktori iz reda Hrvata i legitimni politički predstavnici. Da apsurd bude veći, podnio je i inicijativu za smjenu gospodina Marinka Čavare, temeljeći je na potpuno neutemeljenim tvrdnjama o navodnom kršenju poslovnika i zakona.
To su, naravno, notorne laži. Cilj nije istina, nego stvaranje tenzija i pokušaj blaćenja ugleda Hrvata i njihovih legitimnih predstavnika. Umjesto da govori o vlastitim postupcima i sumnjivim zapošljavanjima u institucijama koje je godinama kontrolirao, Mehmedović danas bez srama optužuje rukovodeće službenike i imenovane osobe Hrvate za navodna „nezakonita zapošljavanja“.
Javnost dobro zna kako su godinama kroz njegove političke strukture zapošljavani ljudi iz uskog osobnog i stranačkog kruga — oni koji su lojalno slijedili njegovu politiku. Mnogi od njih dobili su rukovodeće pozicije bez jasnih kriterija, dok su stvarni stručnjaci i sposobni kadrovi ostajali po strani. Uz sve to, i sam Mehmedović bio je više puta spominjan u kontekstu različitih istraga i optužbi za zloupotrebu položaja, nezakonito zapošljavanje i prikrivanje političkih veza.
Licemjerno je, stoga, da upravo on danas drži moralne lekcije i optužuje druge. Kad su Hrvati u pitanju, Mehmedović ne bira riječi – dovoljno mu je da iznese laž, jer računica je uvijek ista: stvoriti dojam krivnje tamo gdje je zapravo riječ o zakonitom i transparentnom radu.
Iza ovakvih istupa ne stoji briga za zakon, već duboko ukorijenjena mržnja prema Hrvatima i svemu što predstavlja njihovu političku snagu i institucionalnu jednakopravnost.
Podsjetimo na ono što je od ranije poznato javnosti te o čemu su pisali mnogi mediji:
“Šemsudin Mehmedović je u žižu interesiranja medija u BiH dospio još kada je bio ministar MUP-a Ze-Do kantona kada je zbog naredbe da se prebiju rudari rudnika Zenica smijenjen direktnom intervencijom Alije Izetbegovića. Nakon toga je bio optužen u aferi HEKLER zbog koje je Bosna i Hercegovina posebno stavljena u žižu Njemačke javnosti i diplomacije, a u zadnjh nekoliko godina zbog afera BOS i PANDORA u kojima se direktno spominje kao jedan od naručilaca i veza sa kriminalom i kriminalnim miljeom. Prije više godina je podignuta optužnica protiv Anesa Sadikovća kojem je glavna veza sa carinom bio Mehmedović, ali se i iz ove afere i istrage, a zahvaljujući tada tužiocu Čampari, Mehemdović izvukao. Isto tako manje više je poznato da je njegova kćerka Sanida zaslugom oca u Razvojnoj banci FBiH, njen muž Adis, je uposlenik Uprave za indirektno oporezivanje opet zaslugom punca Mehmedovića, brat od zeta Adisa, Anes Hajlova je uposlenik Službe za poslove sa strancima.
Mlađa sestra od Mehmedovića je zaposlena u BH Telekomu, a njen muž je zaposlen u Sudskoj policiji, a inače svi bliži rođaci Mehmedovića su zaposleni u policiji u Tešnju još od kako je početkom devedesetih godina Mehmedović bio na čelu SJB Tešanj. I da…, bliska prijateljica Šemsina, a bolje upućeni kažu i jedno vrijeme za njega šerijatski vjenčana Maja Tarabar je prošla nekoliko državnih institucija i poduzeća (Agencija za zapošljvanje BiH, Željeznice FBiH) dok se je Šemso nije skrasio u Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK). Maja Tarabar bila je na općim izborima 2010. godine kandidat Stranke demokratske akcije za Parlament Federacije i na njenu žalost ili možda i radost nije izabrana. Stranačku karijeru započela je na nagovor svog prijatelja i političkog (?) pokrovitelja Šemsudina Mehmedovića višegodišnjeg državnog poslanika i tada člana najužeg rukovodstva SDA.” (Izvor: Pod lupom)
