Legendarna glumica i modna ikona, rođena prije 95 godina, ostala je mnogima u sjećanju kao jedna od najistaknutijih i najljepših holivudskih zvijezda, ali privatno je prošla brojne teške situacije – od trenutka u kojem ju je napustio otac, preko spontanih pobačaja pa sve do bračnih krahova za koje su svaki put krivi bili preljubi.
Bezvremenska ljepota, urođena gracioznost, krupne, tamne oči i osmijeh kakav se rijetko viđao na velikom platnu, razlog su zbog kojeg se divimo holivudskoj i modnoj ikoni, Audrey Hepburn. O tome kakva je bila svjedoči činjenica da iza sebe nije ostavila ni jedan skandal, nikakvu pikanteriju ili barem naznaku intrige o kojoj bi se danas moglo pričati. Ipak, ne možemo se zasititi priča o toj nesuđenoj balerini. Danas se, srećom, zna da nije uvijek ostavljala dojam “plahe srne”. Dobitnica EGOT-a (nagrade Oscar i Tony osvojila je na početku holivudske karijere, dok su joj Emmy i Grammy dodijeljeni posthumno) pretvarala se u žestoku fajtericu kada se, kao ambasadorica UNICEF-a, diljem Afrike i Azije zalagala za pravo neprivilegirane djece na hranu, vodu i siguran krov nad glavom. Zbog požrtvovnog humanitarnog rada, 1992. dobila je od američkog predsjednika Georgea H.W. Busha (oca bivšeg predsjednika Georgea W. Busha) najviše američko civilno odlikovanje, Medalju slobode.
Glumica je rođena 4. svibnja 1929. u Bruxellesu, prije 95 godina. Bila je utjelovljenje modne vizije Huberta Givenchyja i bliska prijateljica i muza Ralpha Laurena. Osim toga, modni stil Audrey Hepburn i danas obožavamo kopirati. Dovoljno je sjetiti se da su joj balerinke bile omiljena obuća, obožavala je nestašno zavezati maramu oko vrata, nositi jednostavne veste na kopčanje kojima bi upotpunila ležerni look kada nije snimala, a o crnoj Givenchyjevoj haljini iz filma “Doručak kod Tiffanyja” više je puta sve rečeno.
Kultni modni trenutak dolazi kad njen lik, Holly Golightly, okrene kameri leđa ispred svog omiljenog mjesta u New Yorku, draguljarnice Tiffany. U tom trenutku gledatelji uoče izrez na haljini u obliku lađe kojeg je osmislio francuski modni čarobnjak i glumičinu raskošnu nisku krupnih perli, a kratka scena izaziva divljenje svaki put kada imamo priliku pogledati film.
Recimo i to da je Holly Golightly, nakon što se film 1961. počeo prikazivati u kinima, “potvrdila” zvjezdani status glumice koja ju je utjelovila, nakon što se 1953. proslavila filmom “Praznik u Rimu”, te postala pojam iz opće kulture. Danas je jedan od modno najprepoznatljivijih likova u sedmoj umjetnosti, a Audrey Hepburn se, posve zasluženo, smatra ikonom stila. Glumicu pamtimo i po filmovima “Sabrina”, “Smiješno lice”, “Šarada” te još dvadesetak naslova, no jednu od najupečatljivijih rola ostvarila je u holivudskom epskom filmu “Rat i mir” snimljenom prema istoimenom Tolstojevom romanu. Tumačila je ulogu Nataše Rostove, mlade članice privilegiranog društvenog kruga čiji se život stubokom mijenja zbog Napoleonovog osvajanja Moskve. Razlog zbog kojeg se poistovjetila s Natašinom pričom, krije se u njenoj biografiji.
I Audrey Hepburn rodila se u povlaštenoj obitelji nizozemske barunice Elle van Heemstra i britanskog bankara Josepha Victora Anthonyja Rustona. Njezin otac dodao je početkom 30-ih godina još jedno prezime, Hepburn, vjerujući da je potomak engleskog plemića Jamesa Hepburna, četvrtog grofa od Bothwella. Kako god bilo, strastveno je volio život i sve što mu može pružiti dok je njegova supruga, barunica Elle, čija plemićka loza navodno seže do francuske i engleske kraljevske obitelji, bila vrlo kruta i stroga. Audrey je dakako, obožavala oca. Rano djetinjstvo provela je u Londonu te u rodnom Bruxellesu gdje je njen otac uzdržavao obitelj vodeći tvrtku za davanje zajmova, sve dok sredinom tridesetih godina 20. stoljeća nije naprasno ostavio suprugu i kćer kako bi se vratio u London zaluđen Britanskom unijom fašista. Prestao je pokazivati interes za Audrey koja se s majkom nakon razvoda preselila u Nizozemsku: bilo joj je tek šest godina kad joj je tata slomio srce.
Kasnije je to opisala kao najveću traumu u životu premda je kao odrasla žena stoički prošla kroz dva spontana pobačaja (1955. te 1959. godine, kada je pala s konja tijekom snimanja vesterna “Nepomirljivi”) i dva mučna razvoda. Osim toga, iskusila je strahote Drugog svjetskog rata i glad u Nizozemskoj tijekom njemačke okupacije.
Majka joj je privremeno promijenila ime u Edda Van Heemstra zato što je njeno “zvučalo previše engleski” i moglo ju je skupo stajati. Audrey je zbog neishranjenosti dobila anemiju, patila zbog problema s plućima i metabolizmom. Kako su bile bez grijanja, dane je provodila u krevetu noseći svu odjeću jer pokrivači nisu bili dovoljni da ju zagriju.
Budući da se baletom oduševila kao djevojčica, nakon rata nastavila je pohađati satove i postala učenica Sonije Gaskell, vodeće nizozemske plesne pedagoginje što joj je omogućilo stipendiju u baletnoj školi u londonskom Notting Hillu. Pokušavala je pokrenuti karijeru u Londonu, no ondje su joj rekli da je previsoka za profesionalnu balerinu.
Mogla se nadati manjim ulogama u mjuziklima, ali ne i toliko željenom profesionalnom baletnom angažmanu. Netko bi očajavao da se našao na njenom mjestu, ali ne i Audrey Hepburn. Koliko god joj bilo teško, od nečega se moralo živjeti i brinuti se za majku, stoga se pragmatično okrenula glumi. Potkraj 40-ih godina dobila je malu ulogu u filmu “Nizozemski u sedam lekcija”. Uslijedila je sporedna uloga u filmu “Monte Carlo Baby”: snimalo se u Monacu gdje ju je zapazila legendarna francuska književnica Colette i 1951. angažirala je za glavnu ulogu u broadwayskoj predstavi “Gigi”. Tekst predstave napisala je Anita Loos na temelju romana Colette iz 1944. godine: Audrey je, svjesna prilike kakva se rijetko pruža, briljirala. Stoga ne čudi da joj je naslovna uloga otvorila put do audicije za princezu Anne u filmu “Praznik u Rimu”, gdje je redatelju legendarnog filma “pomrsila” računicu. (Gloria.hr)
