O političkim previranjima i pokušajima preslagivanja vlasti, europskom putu Bosne i Hercegovine te narativima koji se plasiraju u javnosti o ulozi Hrvata u tom procesu, kao i o tome tko je predlagao i podržao najveći broj europskih zakona, legitimnom predstavljanju i sve izraženijem govoru mržnje prema Hrvatima, novinari večernjeg lista razgovarali su s Marinkom Čavarom, koji je upravo završio osmomjesečno predsjedanje Zastupničkim domom Parlamentarne skupštine BiH.
Kraj mandata na čelu Zastupničkog doma izvrsna je prilika za napraviti osvrt na urađeno u proteklom razdoblju. Koliko su često nejasni odnosi unutar Doma utjecali na stanje u kojem značajan broj zakona i drugih rješenja i dalje čeka?
Drugo razdoblje predsjedanja obilježeno je narušenom političkom stabilnošću i izostankom jasnog smjera djelovanja. Počelo je pokušajima preslagivanja parlamentarne većine i rušenja sporazuma i dogovora na osnovi kojih je ta većina nastala. Umjesto dosljednog rada na ključnim prioritetima, sve su više prostora zauzeli politička neizvjesnost, kratkoročni interesi i populizam. Ali i u takvim okolnostima usvojena su 22 prijedloga zakona u Zastupničkom domu, uključujući i one važne za usklađivanje s europskim standardima. No, to ni blizu nije dovoljno brz tempo, što dovodi u pitanje jasan politički okvir i cilj za napredak. Važno je da BiH ima stabilnu i jasnu parlamentarnu većinu, definirane prioritete i dosljedno provođenje reformi. Bez toga nema funkcionalnih institucija, nema ubrzanja europskih integracija ni vidljivih rezultata u svakodnevnom životu stanovnika BiH.
Jasno je kako već pola godine vidimo obrise, pa i otvorene indikatore predizborne kampanje. Koliko ona zapravo odvlači pozornost od suštinskih pitanja poput europskih zakona?
– Rekao bih da možda traje i dulje nego što bi trebalo i da je već sada ozbiljno narušila rad institucija. Umjesto jasnog fokusa na zakone i reforme, sve se češće prostor koristi za prikupljanje političkih bodova, dok konkretni rezultati izostaju.Takav pristup nije prihvatljiv jer vrijeme prolazi, a pomaka nema. Ključne odluke se odgađaju, a dinamika rada slabi i narušavaju se odnosi. Umjesto rješavanja pitanja od značaja za građane i napredak zemlje, fokus se preusmjerava na teme koje ne donose stvarnu korist. Svaki izgubljeni dan bez konkretnih poteza dodatno produbljuje zastoj i usporava procese koji su ionako zahtjevni. Političko nadmetanje moramo ostaviti sa strane ako mislimo dobro sebi i onima koji su nas birali. Bez toga nema ozbiljnog rada ni potrebne stabilnosti za donošenje odluka. HDZ BiH ima jasan cilj i fokus od kojega ne odustaje i upravo takav pristup može donijeti konkretne rezultate. Vrijeme je da se stvari vrate na ono što je bitno, odnosno zakonodavni rad i provedbu reformi. Samo tako moguće je osigurati stabilnost i stvarni napredak BiH.
U javnosti se sve češće plasira teza da HDZ blokira europski put, iako za to nema utemeljenja, osobito uzimajući u obzir napore dužnosnika HDZ-a BiH i HNS-a, kao i Republike Hrvatske, da BiH što prije postane članica Europske unije. Kako tumačite takve optužbe?
– Od političkih aktera, pa i dijela medija kojima ne odgovara politička odgovornost HDZ-a, sustavno se stvara slika koja nema uporište u činjenicama, samo zato što HDZ ne želi slijepo slijediti nečije ideje. Ponavljanjem netočnih tvrdnji pokušava se nametnuti privid stvarnosti koji ne postoji, što predstavlja svjesno iskrivljavanje onoga što je lako provjerljivo kroz rad institucija. Najveći broj europskih zakona predložili su ministri iz HDZ-a i HNS-a, a zastupnici i izaslanici HDZ-a te su prijedloge podržali kroz glasovanja. Uz to, predsjedateljica Vijeća ministara Borjana Krišto kontinuirano vodi procese koji su ključni za donošenje odluka i stabilno funkcioniranje institucija.
Teza da je HDZ prepreka europskim integracijama nema nikakvo utemeljenje. Radi se o pokušaju prebacivanja odgovornosti i stvaranja političke konstrukcije koja ne odgovara stvarnim pokazateljima rada. Europski put BiH mjeri se konkretnim potezima, odnosno prijedlozima zakona, usvojenim rješenjima i provedbom reformi. Upravo na tim elementima jasno je vidljivo tko daje doprinos, a tko izostaje iz tog procesa. Treba jasno reći i ovo – Hrvati iz BiH već su europski građani i upravo zbog imaju dodatnu odgovornost. Ta odgovornost podrazumijeva dosljedno zalaganje za reforme, stabilnost i europske standarde, a ne sudjelovanje u političkim igrarijama koje udaljavaju zemlju od tog cilja. U tom kontekstu treba istaknuti i kontinuiranu potporu Republike Hrvatske europskom putu BiH, kao i napore koje ulaže Vlada Republike Hrvatske predvođena Andrejem Plenkovićem, koja jasno i dosljedno zagovara napredak BiH prema Europskoj uniji.
Sve su učestalije poruke koje predstavljaju govor mržnje prema Hrvatima, a dolaze od bošnjačkih i srpskih političkih dužnosnika u BiH. Kako objašnjavate takvu retoriku i njezine posljedice?
– Da, u posljednje vrijeme svjedočimo kontinuiranim napadima i sve otvorenijem govoru mržnje, od prijetnji zabranama okupljanja bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane u Derventi do kvalifikacija hrvatskih političara kao “ustaških kopiladi”, pa i do šokantnih izjava da je u Bleiburgu ubijeno “premalo Hrvata”. To više nije pitanje retorike, nego ozbiljan problem političke odgovornosti i temeljne civilizacijske razine. Takve izjave nisu samo neprihvatljive, one su duboko uvredljive, opasne i nedopustive, posebno kada dolaze od ljudi koji obnašaju javne dužnosti. Oni koji ih izgovaraju jasno pokazuju da nisu svjesni odgovornosti koju nose. Javna riječ ima težinu, a ovdje se svjesno koristi za poticanje podjela, vrijeđanje i ponižavanje jednog konstitutivnog naroda. Vrijeme je da se jasno kaže: za ovakve istupe mora postojati politička i svaka druga odgovornost. Ne možemo graditi stabilnu državu dok se dio političke scene hrani mržnjom i pokušava legalizirati govor koji bi u svakoj uređenoj demokraciji bio sankcioniran. BiH je država triju jednakopravnih konstitutivnih naroda. Hrvati u BiH nisu meta za vrijeđanje. Ako želimo ići naprijed, put je jasan: prekid s govorom mržnje i povratak ozbiljnom, odgovornom i međusobno uvažavajućem političkom dijalogu, bez iznimki i bez kalkulacija, uz dogovor predstavnika konstitutivnih naroda.
U svjetlu slučaja Slavena Kovačevića, je li danas potpuno jasno da bez izmjena Izbornoga zakona nema legitimnog izbora hrvatskog člana Predsjedništva?
– Kovačević je osoba koja je pred Europskim sudom za ljudska prava dokazivala da nije Hrvat, a danas se pojavljuje kao kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva. Takva situacija sama po sebi govori o dubokoj nelogičnosti, problemu u sustavu, ali i bahatosti. Dodatni paradoks je da Željko Komšić, Kovačevićev politički šef i očito uzor, već šesnaest godina ili četiri mandata glasovima bošnjačke većine obnaša dužnost hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Time se dovodi u pitanje temeljno načelo, a to je pravo konstitutivnog naroda da sam bira svog legitimnog predstavnika.
Izbor hrvatskog naroda, odnosno onoga tko će ga predstavljati u Predsjedništvu BiH, mora se poštovati, jednako kao i izbor drugih konstitutivnih naroda, Bošnjaka i Srba. To nije političko pitanje, nego pitanje ustavnog poretka i ravnopravnosti. Upravo zato je nužno osigurati da se to pravo u potpunosti provodi, bez iznimki i bez političkih manipulacija. Iskreno vjerujem da ćemo u idućem razdoblju uspjeti postići rješenja koja će to konačno omogućiti.
Bilo je nekoliko pokušaja usvajanja prijedloga izmjena Zakona o financiranju institucija BiH, no do danas nije postignut dogovor, što znači da ste već više od dvije godine bez plaće. Vidite li konkretan pomak ili mogućnost rješenja tog pitanja do kraja mandata?
– Zakon je u više navrata upućivan u proceduru, ali do danas nije usvojen. Prvi put nije dobio potrebnu podršku jer su zastupnici, pod pritiskom bivšeg američkog veleposlanika Michaela Murphyja, odbili podržati rješenje koje bi omogućilo isplatu plaća osobama s crne liste. Nakon toga, kada je Murphy konačno napustio BiH, zakon je usvojen u Zastupničkom domu, ali nije prošao u Domu naroda, a svaki idući pokušaj njegova ponovnog usvajanja nije dobio potrebnu podršku u Zastupničkom domu, tako da nije ni stigao do dnevnog reda u Domu naroda.
Time je ovaj problem ostao neriješen. Posljedica toga je da već više od dvije godine i mjesec dana ne primam plaću ni bilo kakav prihod iz radnog odnosa, što je presedan u kršenju ljudskih prava. Riječ je o drastičnom kršenju ustavnih prava nas kao građana ove zemlje, kao i brojnih međunarodnih konvencija koje se bave ljudskim pravima. Stoga očekujem da se ovo pitanje riješi što je moguće prije, ali ako ne dođe do pomaka, što sam više puta ponavljao, bit ću prisiljen zaštitu svojih prava potražiti sudskim putem.
