Četrdesetak hodočasnika, uz molitvu Gospine krunice, razgovor i pjesmu iz sela Bara, uputilo se prema groblju Sreće kako bi prvi puta nakon posljednjeg rata slavili euharistiju za pokojne. S njima je bio i župnik iz Solakove Kule don Marin Marić koji je nakon dolaska na odredište predslavio misu.
U prigodnoj propovijedi župnik je naglasio kako je u čovjekovom životu prevažno da ne zaboravi gdje je nikao i rastao te tko je i što je. “I mi smo se okupili ovdje nakon Domovinskog rata kako bismo zahvalili Bogu, precima, braniteljima i svećenicima i pokazali da nismo djeca zaborava, da volimo svoje i živimo za svoje”, kazao je don Marin te u nastavku, osvrnuvši se na misna čitanja, istaknuo kako valja dobrim djelima zaraditi ulazak u Kraljevstvo Nebesko. Podsjetio je da narod koji se stidi svojih korijena, propada i izumire. Posvijestio je kako je Neretvica toliko natopljena krvlju “da nemamo pravo zaboraviti naša groblja i ognjišta”.
Nakon euharistije druženje je nastavljeno uz obiteljski stol koji su pripremili domaćini iz Sreća, ramski-vjesnik.ba.
Inače, valja spomenuti, kako je zaseok Sreće naseljeno za vrijeme turske vladavine i pripada selu Crni vrh i župi Solakova Kuka u općini Konjic. U Drugom svjetskom ratu partizani su ubili četiri domaćina. Do posljednjeg rata živjela su tri domaćinstva, a trenutno u Srećama – Bilićima nitko ne živi.
Ž.I., KT
