

Dok ovih dana “ratni bubnjevi” grme iz Sarajeva i Banja Luke, jedini glas razuma dolazi iz Mostara. Hoće li ga tko čuti od gromoglasne grmljavine “ratnih bubnjeva” ostaje za vidjeti.
Prije dva dana su se u Mostaru sastali predstavnici “Trojke” s predstavnicima HDZ-a BiH na čelu sa predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, kako bi vidjeli šta i kako dalje, jer očito da ovako dalje ne može. Nedavno je u Mostaru iz istih razloga boravio i Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik koji je savjetovao Hrvatima da revitaliziraju svoju Republiku Herceg – Bosnu.
Kako vidimo svi dolaze u Mostar da se dogovore jer očito je Mostar jedini grad u Bosni i Hercegovini koji spaja sva tri naroda koji žive u njoj. Stoga, predlažem da umjesto Sarajeva ubuduće Mostar bude glavni grad Bosne i Hercegovine.
Zašto ne?
Evo vidimo da nakon 30 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma predstavnici Srba iz Republike Srpske više ne žele da dolaze u Sarajevo, kao što ni predstavnici Bošnjaka iz Sarajeva ne žele otići u Banja Luku, ali zato svi žele doći u Mostar budući da im je lijepo i osjećaju se ugodno. Iz tog razloga predlažem da političari iz Bosne i Hercegovine lijepo sjednu i dogovore se da ubuduće Mostar bude glavni grad Bosne i Hercegovine.
Šta mu fali? Ništa.
Nije čak ni protuustavno. U Ustavu BiH nigdje ne piše da Sarajevo mora biti zauvijek glavni grad Bosne i Hercegovine i da se ta odredba Ustava ne može mijenjati. Ustav se da mijenjati, zna se procedura za izmjenu Ustava. Svakako je i došlo vrijeme da nešto mijenja, zato mislim da bi se predstavnici sva tri naroda u Bosni i Hercegovini trebali lijepo sastati, naravno opet u Mostaru, i pored drugih stvari za koje je došlo vrijeme da se izmjene u Ustavu, promijene i tu odredbu Ustava da umjesto Sarajeva ubuduće glavni grad Bosne i Hercegovine bude Mostar.
Mostar ima sve prednosti koje Sarajevo nema. Lijep, sunčan, topao grad. Nema magle kao Sarajevo, avioni mogu uvijek slijetati i polijetati. Blizu je more, Neum, Luka Ploče, Zaostrog, Republika Hrvatska odnosno Europska unija. Bolje je prometno povezan sa Europskom unijom i Zapadnim svijetom nego Sarajevo. Mostar ima još nešto što Sarajevo nema, a to je simbol zajedništva “Stari most” u Mostaru. Most koji spaja različite vjere i kulture, Istok i Zapad. Eto ja ne znam šta mu fali. Imam samo riječi hvale za Mostar.
Pored toga i ljudi u Mostaru su dobri ljudi, pravi domaćini. Inače su Hercegovci poznati po svom gostoprimstvu, a to najbolje dokazuju ovi sastanci gdje svi žele doći u Mostar na razgovor bez obzira na vjeru i naciju. Hercegovci su i veliki gospodarstvenici, nema gdje ih nema i koga ne znaju. Povezani su sa drugim gospodarstvenicima iz Europske unije i cijelog Istočnog i Zapadnog svijeta. Znači, Mostar ima sve ono što Sarajevo nema a što Bosna i Hercegovina u ovom trenutku treba.
Ne trebaju nama nikakvi ratovi, ni Srbima, ni Bošnjacima, a ni Hrvatima. Dosta smo ratovali, pa šta smo dobili? Evo vidimo 30 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma mi nismo u stanju 100 metara pruge obnoviti kada se dogodi jedna poplava, a kamo li nešto više. Hoćemo li opet rušiti? Svi želimo najbolje za sebe i za svoje obitelji, za svoju djecu, i Srbi i Bošnjaci, a i Hrvati. Zato moj prijedlog je da se Mostar proglasi glavnim gradom Bosne i Hercegovine.
Goran Prusac/Hrvatski.ba
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije hrvatski.ba