Župa i svetište Uznesenja Blažene Djevice Marije u Komušini svečanim misnim slavljem na brdu Kondžilo, u utorak, 15. kolovoza, proslavili su svetkovinu Velike Gospe.
Okupljanje vjernika započelo je ranim jutrom, a svećenici su za ispovijed bili na raspolaganju od 7:30h. Uvodni obredi i molitva uz čudotvornu sliku Gospe Kondžilske kraj župne crkve upriličeni su u 9h, nakon čega je formirana procesija do brda Konžilo.
Svetu misu predvodio je pomoćni vrhbosanski biskup u miru mons. Pero Sudar, uz koncelebraciju 10-ak svećenika, među kojima je bio komušanski župnik preč. Boris Salapić, kao i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić.
Znamenja i znakovi
Župnik Salapić na početku je pozdravio okupljene i uputio riječi dobrodošlice, poglavito hodočasnicima koji su došli moliti zagovor Gospe Komušanske.
Nakon svetopisamskih čitanja mons. Sudar uputio je prigodnu propovijed kazavši kako su ponovno tu na „svetom i dragom brdu Kondžilu“. „Evo nas na našem zavjetnom hodočašću. Današnja Božja riječ govori o znamenjima, o znakovima u kojima trebamo čitati nešto dublje. Gledajući ovo divno okupljeno mnoštvo, rekoh sebi – ma, evo znaka, evo znamenja, a pogotovo kad smo ono u činu kajanja udarali se u prsa i govorili: moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh. Da je samo to, da smo se samo danas ovdje okupili, izišli na ovo sveto brdo to bi već samo po sebi bilo veličanstveno“, kazao je biskup u miru.
Marijina djeca
U nastavku je naznačio da Marija veliča Boga jer sve dovodi na svoje mjesto i daje da dobro, da život, da čovjek pobjedi – pobjedi na kraju. „Ta žena koja je znamenje na Nebu i znak da Bog više nikad neće zatvoriti Nebo dan čovjekom. To je ona žena koja pati svoju bol porođajnim bolima i to je znak (…) jer zmaj traži da joj proguta dijete čim ga rodi (…) Marija je i zagovornica i zaštitnica, svjedočanstvo: Bog ispunja svoja obećanja. I zato, ono naše kajanje s početka, ta naša spremnost priznati – Bože, mi znamo kako smo maleni, kako smo grešni, kako smo lomljivi. Ali mi s jedne strane – to su ta dva znamenja – moja grešnost, moja slabost, slabost cijelog svijeta, slabost zajednice u kojoj živimo; s druge strane vjera i želja biti Božji, i zato smo mi Marijina djeca, zato smo mi Isusova braća i sestre, zato u nama mora biti mjesta za nadu i pouzdanje. Neće nas Bog ostaviti, Bog ne može ostaviti one koje voli“, ohrabrio je propovjednik.
„Pretvorimo ovo hodočašće još dublje u hodočašće vjere – Bože, ja vjerujem u tebe; Bože, ja vjerujem da si ti Mariju uznio tijelom i dušom u Nebo; ja vjerujem da Nebo postoji; ja vjerujem da sam ja tvoje dijete unatoč svih mojih grijeha. Ti si Bog milosrdni, ti si Bog koji ispunja obećanja, ti si Bog koji hodi s nama, ti si naš Emanuel utjelovljeni, ti si naš novi Adam koji neće u raj bez nas. To je naša vjera. Onda iz te vjere crpimo snagu za život, crpimo izdržati poput Marije u svim kušnjama, napose u kušnji vlastite grešnosti“, kazao je među ostalim biskup u miru Sudar, poručivši „kako je lijepo moći vjerovati da je Božja ljubav veća od moje mržnje; da je Božje milosrđe veće i jače od moje grešnosti“.
Na kraju mise župnik je uputio zahvale svima onima koji su sudjelovali u organiziranju proslave Velike Gospe, za koju se ova župna zajednica pripremala trodnevnicom, a svečanu misu uočnicu predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić. Istu večer, u 22h upriličena je pobožnost križnog puta u župnoj crkvi, a zatim i bdijenje pred čudotvornom Gospinom slikom.
J.P., KT