U prvom, drugom, trećem, četvrtom, petom i šestomdijelu priče o liku i djelu Margaret Thatcher, pisali smo o njenom djetinjstvu, studiju, braku te uspjesima i neuspjesima na položaju britanske premijerke. U posljednjem nastavku, pozabavit ćemo se njenim političkim krajem, ali i važnoj ulozi koju je odigrala u povijesti naše zemlje.
Napuštanje Downing Streeta
U jeku ekonomskog procvata poznatog kao “Big Bang”, Thatcher 1987. ponovno pobjeđuje na izborima, postavši prvom osobom u dvadesetom stoljeću koja je vodila britansku vladu u tri mandata. Premda je, nadgledajući deregulaciju britanskih financijskih tržišta, itekako bila zaslužna za gospodarski procvat, uskoro povlači najkontroverzniji potez u čitavoj karijeri.
Uvođenje zloglasna lokalnog poreza, tzv. komunalne takse – koja je bila jednaka za sve, bilo da su bogati ili siromašni – dovelo je do velikih prosvjeda u Londonu i strmoglavog pada premijerkine popularnosti. Nadalje, njena sve euroskeptičnija gledišta nisu dijelili ostali u kabinetu. Uslijedio je ogorčeni sukob u Konzervativnoj stranci, zbog kojeg je Thatcher 1990. bila prisiljena na ostavku. Odrekavši se položaja premijerke, ali i onog čelnice stranke, Downing Street je, nakon jedanaest i pol godina, napustila sa suzama u očima. Položaj je prepustila Johnu Majoru, dotadašnjem kancelaru Državne blagajne.
Počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu
Politikom se nastavila baviti, ali nikad više s jednakim utjecajem. S titulom barunice, koju joj je dodijelila kraljica, dobila je pravo da sjedi u Domu lordova. Možda najvažniji potez iz posljednjih godina karijere ticao se upravo naše domovine: gorljivo je podržala hrvatsku borbu za samostalnost. “Rat u Jugoslaviji nije građanski rat, to je rat komunističke Srbije protiv demokratskih država Hrvatske i Slovenije”, govorila je u vrijeme kad se malo tko usuđivao to izreći. Pozvala je svijet da zaustavi agresiju na Vukovar, a savjetniku koji joj je rekao da će je britanska vlada zbog toga pribiti na križ uputila je sljedeću nezaboravnu rečenicu: “Bolje da pribiju na križ mene nego Hrvatsku”.
Predsjednik Franjo Tuđman, kojeg je zdušno podržavala (“Zašto mu zamjeraju to što je nacionalist, pa i ja sam britanska nacionalistkinja”), 1998. godine se, tijekom njene posjete Zagrebu, odužio Margaret Thatcher dodijelivši joj jedno od najviših hrvatskih odlikovanja, Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom. Uz to, dobila je počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu.
Pokop uz vojne počasti
Političku arenu napušta 2002. po savjetu liječnika, nakon serije blažih moždanih udara. Naredne godine, doživljava najveću tugu u životu – gubi obožavanog supruga. U lipnju 2004. godine, umire i njen dragi prijatelj Ronald Reagan.
Premda je doživjela još niz počasti, uključujući podizanje njenog spomenika pred britanskim parlamentom te nagradu za životno djelo, posljednje godine nekoć najmoćnije žene na planetu bile su poprilično bijedne. Zbog uznapredovale Alzheimerove bolesti, njeno sjećanje raspršilo se u puke fragmente. Pred sam kraj, sebe se više nije sjećala kao premijerke, već samo kao supruge Denisa Thatchera.
Svijet koji je toliko promijenila napustila je 8. travnja 2013. godine, nakon moždanog udara. Pokopana je uz pune vojne počasti i crkvenu službu u katedrali Svetog Pavla, a sprovodu su prisustvovali najvažniji svjetski državnici, uključujući britansku kraljicu Elizabetu II. Zbog žene s kojom je često imala zategnut odnos, ali ju je – suprotno pisanju britanskog tiska – duboko poštovala prekršila je protokol o neodlaženju na ispraćaje pučana. Zadnji premijer kojeg je otpratila na onaj svijet bio je Winston Churchill.
Piše: Lucija Kapural | povijest.hr
