Kome zvono zvoni je naziv romana Ernesta Hemingwaya – američkog romanopisca, u kojem pisac govori o doživljajima američkog profesora Roberta Jordana, koji sudjeluje u Španjolskom građanskom ratu kao dragovoljac na strani komunista protiv fašista i čija je ratna misija bila da digne u zrak most zbog republikanske vojne operacije koja se tada odvijala na području Španjolske pokrajine Segovie.
Mostovi su uvijek bili važni za ljude. Kada želite slikovito prikazati povezivanje ljudi onda uvijek koristite simbol ili sliku mosta, jer ljudi su kroz svoju povijest uvijek gradili mostove kako bi se povezali, bilo to iz ekonomskih razloga ili kako bi bili bliže jedni drugima budući da su rodbina, prijatelji, poznanici i sl. Zato, kada šetate preko mosta vi ćete dosta puta vidjeti na mostovima privjeske ili katance gdje su mladi ljudi jedno drugom izjavljivali ljubav i tu svoju ljubav zaključavali raznim katancima kako bi ona ostala kao trajan simbol njihove ljubavi na tom mostu. Međutim, nisu uvijek svi ljudi druželjubivi i miroljubivi. Postoje ljudi koji ruše te mostove. Ruše prijateljstva, svoja ili tuđija, ovisno od ideje ili cilja koji žele postići.
Ovih dana u Bosni i Hercegovini nekome zvono zvoni. Nema institucije u BiH da ne čuje da nekome zvono zvoni. Od Predsjedništva, Suda, Tužiteljstva, Vojske, Policije pa do običnih građana. Toliko zvoni da su na kraju i u Europi čuli da nešto zvoni u Bosni i Hercegovini pa su poslali svoje ljude iz EUFOR-a da vide šta se to dešava u BiH i kome zvono zvoni. Čak se i Interpol uključio da i oni vide kome zvono zvoni. Sve oči su uprte u jednu osobu. Svi misle da toj osobi zvono zvoni i da je to jedina osoba koja ruši mostove prijateljstva u BiH. Međutim, ta osoba slobodno hoda od Države do Države, što dovodi u sumnju da zapravo toj osobi zvono zvoni. Da toj osobi zvono zvoni valjda bi ta osoba zastala i ugasila zvono, ovako ono i dalje zvoni li zvoni.
Postoje različite teorije. Neki kažu da zvoni kraj Bosni i Hercegovini. Neki opet kažu da zvoni kraj prvog poluvremena i da sad slijedi drugo poluvrijeme oružanog sukoba. Ljudi ne znaju šta se zapravo dešava. Vide i čuju da se nešto čudno dešava ali pošto nisu dobro upućeni onda svašta pričaju, izmišljaju priče samo da bi pričali. Možda uopće ne zvoni u Bosni i Hercegovini. Možda zvoni negdje drugo, ali kako smo mi prošli ratne strahote, mi se bojimo i najmanjeg zvuka zvona. Možda je na kraju nekom starom djedu ostao uključen mobitel u džepu, a on gluh ne zna ni da zvoni njemu, tko će znati, uglavnom saznat ćemo, ne može vječno da zvoni.
Kako god bilo i kome god da zvoni, bilo bi dobro da se ugasi.
Ovih dana Muslimani proslavljaju svoj Bajram. Katolici i Pravoslavci čekaju Uskrs odnosno Vaskrs. Znači sva tri naroda u Bosni i Hercegovini imaju ovih dana svoje najveće vjerske blagdane koje provode u krugu svojih obitelji, u sreći i veselju, i nije lijepo da ih netko uznemirava. Upravo ovih dana Bosnu i Hercegovinu pogađaju i poplave i što nam još treba i neka zvonjava. Bar mi u BiH imamo dovoljno problema i bez zvonjave. Ovo je Sveto vrijeme. Vrijeme posta, molitve i tišine za sve tri naroda u BiH i molio bih dotičnu gospodu ili gospodina da ugasi više to zvono izluđuje nas.
Goran Prusac/Hrvatski.ba
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije hrvatski.ba
