U jednoj Regionalnoj bolnici već 30-ak godina leži jedna, sada već srednjovječna pacijentica, koja boluje od autoimune bolesti. Pacijentica od svog rođenja ima rane po cijelom tijelu koje krvare i koje nikako ne mogu da zarastu. Pošto je bolest autoimuna za nju nema lijeka. Pacijentica je danonoćno priključena na aparate za održavanje života i dok bi je skinuli sa aparata ona bi odmah umrla. Neki doktori koji su bili tu u bolnici kad se pacijentica rodila i kad je primljena u bolnicu u međuvremenu su otišli u drugu bolnicu, neki u mirovinu, neki su čak i umrli.
O njenom zdravlju trenutno se brine drugi tim doktora, a ne oni koji su bili tu kad se pacijentica rodila i kad je došla u bolnicu. Budući da za njenu bolest ni nakon toliko godina nije pronađen lijek i da se stanje pacijentice u zadnje vrijeme pogoršalo doktori su počeli vijećati šta dalje. Pacijentica traži da je eutanaziraju. Ona od bolova više ne može da živi, a pomoći nema ni na vidiku. Jedan od doktora je već digao ruke od pacijentice i predlaže da se udovolji njenoj želji, odnosno da je eutanaziraju. Po njegovom mišljenju pacijentica je samo trošak za bolnicu, propali projekat. Ispočetka su mislili da će pronaći lijek, međutim s vremenom je sve očitije da lijeka nema ni nakon toliko godina i da nema potrebe da je više održavaju na životu. On više ne želi ni da dolazi na konzilije po tom pitanju. Za njega je ta priča završena.
Drugi doktor koji je vrlo iskusan, sposoban, staložen i koji je cijenjen i u drugim bolnicama, predlaže da se pacijentici promijeni način liječenja. On nije za eutanaziju pacijentice. On traži određene izmjene. Traži inovativniji način liječenja koji se već duže vremena primjenjuje u Europi i svijetu. Smatra da se samo novim pristupom liječenja pacijentici može produžiti život. Ukoliko bi nastavili sa ovakvim načinom liječenja on smatra da će se pacijentici stanje pogoršati i boji se da pacijentica ne samo da se neće izliječiti, nego nažalost neće ni preživjeti.
Stajalište slično drugom doktoru imaju i trojica mladih doktora koji su tek specijalizirali i koji su tek odnedavno počeli raditi u bolnici. Ni oni nisu za eutanaziju pacijentice, međutim oni nisu ni za inovativni pristup liječenja pacijentice kako to zagovara drugi doktor, nego oni zagovaraju da u bolnicu pozovu doktore iz Europe i svijeta pa da oni preuzmu brigu o pacijentici.
Što se tiče trojice mladih doktora oni su u bolnicu došli nakon što je njihov prethodnik imao problema sa doktorskim diplomama. Nakon što je otkrivena afera diploma, prethodni doktor je dobio otkaz u bolnici i onda se ukazala potreba za drugim doktorima, tu su uskočili mladi doktori, ali je njihov problem taj što oni nisu dorasli svome poslu. Oni sami ne mogu, a ne smiju udovoljiti željama drugog iskusnijeg doktora jer imaju prevelik pritisak od strane “rodbine” pacijentice, koja se uključila u tu priču o pacijentici i koja se petlja u njeno zdravlje još od njenog rođenja.
Ta tzv. “rodbina” pacijentice ne voli ovog drugog iskusnog doktora smatrajući ga najviše odgovornim za stanje pacijentice, a pored toga oni imaju veze sa doktorom koji je dobio otkaz u bolnici zbog krivotvorenja diploma i zato oni sad non stop optužuju trojicu mladih doktora da su oni tu samo reda radi i da se zapravo ništa ne pitaju nego samo da udovoljavaju šta drugi doktor hoće. To je jedan od glavnih razloga zašto trojica mladih doktora traže da se u njeno liječenje uključe strani doktori, a ne da se pristupi inovativnom načinu liječenja kako traži drugi doktor.
Šta će dalje biti sa pacijenticom ostaje za vidjeti. Prošli petak doktorski konzilij je zasjedao (konzilij obično zasjeda petkom) i nisu se ništa dogovorili, čak naprotiv, samo su se udaljili u svojim stajalištima. O problemu pacijentice počelo se pričati i izvan bolnice. Javnost je podijeljena, pola je za eutanaziju, pola nije, a pacijentica i dalje leži u bolovima i traži da joj se smiluju i da je eutanaziraju.
Svi likovi u ovoj priči su izmišljeni i nemaju nikakve veze sa stvarnošću kao ni sa Bosnom i Hercegovinom.
Goran Prusac/Hrvatski.ba
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije hrvatski.ba
