Iako je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine službeno na kolektivnom godišnjem odmoru, resorni ministar pravosuđa BiH Davor Bunoza i veći dio njegova tima vrijedno rade kako bi uspjeli finalizirati zakonska rješenja čije je donošenje izravno povezano s nastavkom europskog puta Bosne i Hercegovine. Riječ je o zakonima iz tzv. skupine koji se vode pod egidom ljudskih prava, u što, međutim, spada i provedba odluka kojima se otklanja diskriminacija manjina i konstitutivnih naroda u izbornome procesu. Ministar Bunoza je optimist i vjeruje da će Vijeće ministara BiH, a zatim i Parlamentarna skupština BiH na predstojećim sjednicama usvojiti važne zakonske prijedloge i tako trasirati put zemlje prema EU, piše Večernji list.
U kojoj je fazi izrada niza zakonskih rješenja koja su vezana uz reformski put BiH, sudove, sprječavanje sukoba interesa, Ustavni sud?
U odnosu na zakone gdje je predlagač zakona Ministarstvo pravosuđa BiH, dva vrlo važna, prioritetna zakona su u parlamentarnoj proceduri, i to Zakon o slobodi pristupa informacijama u institucijama BiH i zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću.
Zakon o sprječavanju sukoba interesa u institucijama BiH, kao i Zakon o sudovima BiH trebali bi biti na dnevnom redu sljedeće sjednice Vijeća ministara BiH sredinom kolovoza.
Što se tiče Ustavnog suda BiH, nakon godišnjih odmora, radne skupine trebale bi krenuti s radom na sastavljanju prijedloga propisa koji se odnosi na Ustavni sud BiH, a sve u skladu s člankom VI 1. d) Ustava BiH, koja odredba propisuje mogućnost da se zakonom regulira drugačiji način izbora stranih sudaca u Ustavni sud BiH. Također, moramo ispuniti obvezu reforme Ustavnog suda BiH, uključujući i osiguranje provedbi odluka Ustavnog suda BiH, a što je jedan od 14 ključnih prioriteta koje Bosna i Hercegovina treba ispuniti kako bi dobila preporuku za otvaranje pregovora o pridruživanju Europskoj uniji.
Nedavno se dogodila čudna situacija da su iz Izaslanstva EU-a u Sarajevu istodobno kritizirali Zakon o slobodi pristupa informacijama na razini institucija BiH, a prije sjednice Zastupničkog doma pozvali zastupnike da ga usvoje. Što se u međuvremenu dogodilo?
Bio sam prisutan na toj sjednici kada su pojedini zastupnici bili zbunjeni jer su dobili kontradiktorne poruke u vezi s usklađenosti ovog zakona s međunarodnim standardima, a pravi razlozi takve situacije nisu mi poznati.
Ovaj zakon prošao je prvo čitanje i sad se nalazi u amandmanskoj proceduri u Parlamentarnoj skupštini BiH. Smatram kako je riječ o kvalitetnom zakonu koji uvodi značajne novine te se na temelju tog zakona rad institucija BiH značajno unaprjeđuje i “otvara” u cilju transparentnosti i javnosti rada.
Ovaj zakon ispunjava međunarodne standarde. Ključna stvar u ovom zakonu je obveza proaktivne objave informacija, a što podrazumijeva da će institucije BiH na svojim službenim internetskim stranicama objavljivati sve važne informacije do kojih ste do sada uglavnom mogli doći podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama. Te informacije su podaci o zaposlenicima, njihovoj stručnoj spremi, plaći, planovi rada, sve informacije o nabavama, donacijama, izvješća o prihodima, rashodima i još niz toga.
Više NVO-ova predvođenih Transparency Internationalom upozorilo je da novi zakon dodatno otežava pristup informacijama te je zatražilo da ombudsmani ili sud, a ne Žalbeno vijeće odlučuje u drugome stupnju odluke u pristupu informacijama. Komentar!?
Ne bih se složio s ovim navodima NVO sektora. Ne otežava se pristup informacijama, a propisane iznimke pristupu informacijama usklađene su s člankom 3. Tromso konvencije i člankom 1. stavak (2) EU smjernice o otvorenim podacima.
Što se tiče žalbenog tijela i prijedloga da drugostupanjsko tijelo bude ombudsman za ljudska prava BiH, mogu samo reći da je to protivno Ustavu BiH, Zakonu o ombudsmanu, ali i Zakonu o upravi BiH. Institucija ombudsmana ima isključive nadležnosti uređene zakonom, donosi preporuke, u skladu sa zakonom, pa nije jasno po kojem bi zakonskom temelju mogla meritorno odlučivati u slučaju pristupa informacijama ili bilo kojem drugom postupku kao drugostupanjsko tijelo.
Što se tiče Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara BiH, mnoge zbunjuje naziv tog vijeća te smatraju da to što je osnovano od Vijeća ministara BiH, da nije neovisno u svom radu.
To nije točno. Ovlast Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara je utemeljena na odredbi članka 215. Zakona o upravnom postupku. Dakle, Parlamentarna skupština BiH, koja je donijela Zakon o upravnom postupku, omogućila je i takvo žalbeno vijeće za rješavanje u upravnim postupcima po žalbama u drugom stupnju.
Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara i prema aktualnom Zakonu o slobodi pristupa informacijama odlučuje po žalbama. U četiri godine imalo je ukupno 176 predmeta, svaka druga žalba je uvažena, a samo jednom je Sud BiH poništio rješenje Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara BiH kada je u pitanju pristup informacijama. Dakle, statistički gledano, uspjeh ovog Vijeća je iznad 99% kada je u pitanju odlučivanje po žalbama u vezi s pristupom informacijama. Napominjem da mnoge europske zemlje imaju slično žalbeno tijelo kao i BiH koje odlučuje po žalbama u vezi s pristupom informacijama, primjerice, Švedska, Danska, Finska, Norveška, Poljska, Bugarska, Rumunjska…
Ako ovaj zakon stupi na snagu, smatram da će se zbog proaktivne objave značajno smanjiti broj žalbi, što je, među ostalim, i glavna svrha ovog zakona jer je cilj da informacije budu javno dostupne.
Oko Zakona o sprječavanju sukoba interesa bilo je također prigovora da ne osigurava dovoljnu transparentnost postupka, a nastojalo se osporiti i nacionalnu zastupljenost tijela koje o njemu odlučuje?!
Iako o ovom zakonu još nismo raspravljali na sjednici Vijeća ministara BiH te je možda preuranjeno davati neke ocjene, ipak moram reći da se ne slažem s navodima da se ne osigurava dovoljna transparentnost postupka.
Prema nacrtu ovog zakona, Povjerenstvo koje odlučuje o sukobu interesa je depolitizirano, dakle, za razliku od trenutačnog zakona, članovi Povjerenstva mogu biti, među ostalim, samo osobe koje posljednjih pet godina nisu bile članovi političke stranke.
Dužnosti podnošenja izvješća o financijskom stanju i imovini nositelja javne dužnosti i provjera navedenih podataka su novine jer važećim zakonom ta materija nije uopće uređena.
Nacrtom zakona taksativno su navedene odredbe o sadržaju izvješća, ažuriranju izvješća, dopuni izvješća po zahtjevu Povjerenstva, kao i obvezi obavještavanja Povjerenstva o prestanku javne dužnosti te dostavi izvješća nakon jedne godine od prestanka javne dužnosti.
Odredbom zakona predviđeno je da se članovi Povjerenstva imenuju na temelju kompetencija, ugleda i stručnosti. U postupku imenovanja Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine osigurava da sastav Povjerenstva odražava ravnopravnu zastupljenost Bošnjaka, Hrvata i Srba, kao konstitutivnih naroda (u zajednici s ostalima), i građana Bosne i Hercegovine u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.
U ranijem nacrtu zakona bilo je propisano da prilikom donošenja odluka Povjerenstvo mora imati kvalificiranu većinu koja mora sadržavati glas barem po jednog člana Povjerenstva iz reda konstitutivnih naroda. Dakle, nešto slično kao što se odluke donose u Vijeću ministara BiH. Ovakvo odlučivanje naišlo je na određene kritike te smo u posljednjoj verziji nacrta zakona izmijenili ovaj dio zakona tako da nije potrebna kvalificirana većina za donošenje odluka, da sadrži i glas pripadnika konstitutivnih naroda, ali je regulirano da se određene odluke donose većinom, a odluku o inicijativi za razrješenje s dužnosti i pozivu za podnošenje ostavke Povjerenstvo donesi dvotrećinskom većinom glasova od ukupnog broja članova Povjerenstva.
S obzirom na jasan stav iz RS-a protiv uspostave novih državnih institucija, je li realno sada govoriti o donošenju Zakona o sudovima koji bi uveo i formiranje vrhovnog suda BiH? Dosta se raspravljalo i o kaznenoj nadležnosti Suda BiH prema novom nacrtu.
Smatram da bi bilo poželjno da imamo vrhovni sud BiH jer ne vidim ništa loše u tome da imamo treći stupanj koji bi zauzimao konačna stajališta i ujednačavao sudsku praksu. Vjerujem da ćemo u budućnosti riješiti to pitanje.
Međutim, u nacrtu Zakona o sudovima BiH regulirali smo pitanje osnivanja višeg suda BiH kao drugostupanjskog suda koji bi bio fizički odvojen od prvostupanjskog suda.
Bilo je dosta rasprave oko tzv. proširene kaznene nadležnosti Suda BiH, gdje se isticalo da je sužena nadležnost Suda BiH u odnosu na trenutačni Zakon o Sudu BiH. Ne bih se složio s tim konstatacijama. Iako o Zakonu o sudovima BiH još uvijek nije raspravljano na sjednici Vijeća ministara, moram naglasiti da je i prema nacrtu Zakona o sudovima BiH propisana kaznena nadležnost Suda BiH i za ona kaznena djela koja su propisana zakonima u BiH ako je nastupila šteta većih razmjera za državu BiH.
I prema trenutačnom Zakonu o Sudu BiH, što se tiče nadležnosti Suda BiH, određena kaznena djela koja su počinjena na teritoriju jednog entiteta procesuirana su pred Sudom BiH upravo zbog toga što je nastupila šteta za državu BiH.
Ako imamo izvješća međunarodnih dužnosnika o određenim predmetima korupcije, teškim kaznenim djelima koja su počinjena na teritoriju jednog bh. entiteta, a koja nisu riješena, svakako da se nanosi ozbiljna šteta za državu BiH i u tim slučajevima bit će moguće zasnovati nadležnost Suda BiH.
Praksa je pokazala da je nužno jasnije precizirati kaznenu nadležnost Suda BiH i sa stručnjacima iz TAIEX radionice jasnije smo definirali kaznenu nadležnost Suda BiH, a što je usuglašeno i s preporukama Venecijanske komisije.
Kako komentirate negativne ocjene izmjena Zakona o VSTV-u?
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u, koji se trenutačno nalazi u parlamentarnoj proceduri, doista je kvalitetan zakon te, ako stupi na snagu, predstavljao bi početak jedne ozbiljne reforme pravosuđa u BiH. Ove izmjene i dopune odnose se na odgovornost nositelja pravosudnih dužnosti, kao i članova VSTV-a, transparentnost u radu, osiguranje dvostupnjevitosti prilikom odlučivanja, ali i osiguravanje integriteta nositelja pravosudnih dužnosti.
Kritike koje su iznesene na ovaj zakon odnose se na reguliranje pitanja sukoba interesa člana VSTV-a prilikom prijave na natječaj srodnika u pobočnoj liniji i tazbini, zatim da je izbrisan raniji članak koji je propisivao objavljivanje srodnika na internetskoj stranici VSTV-a sudaca i tužitelja te se treća kritika odnosila na određene zakonske propise koji se navode prilikom dodatne provjere izvješća o imovini.
Na Vijeću ministara BiH usvojili smo ovaj zakon u formi i sadržaju u kojima je to jedino bilo moguće usvojiti konsenzusom.
S obzirom na to da se kritike praktički odnose na dvije riječi koje je potrebno iz stavka b) prenijeti u stavak a) (sukob interesa), zatim da je potrebno vratiti jednu rečenicu u zakon (podaci o srodnicima) i izbrisati pola stavka jednog članka (zakonske propise koji se navode), ne vidim ništa sporno u tome da se usvoje amandmani u tom dijelu. To sam već i podržao u Zastupničkom domu PS BiH.
Usporedbe radi, prema nacrtu ovog zakona, u dijelu koji se odnosi samo na provjeru imovine sudaca i tužitelja, propisano je 10 novih odredbi članaka koje sadržavaju više od 65 stavaka kojima je regulirana provjera imovine sudaca i tužitelja te članova njihovih kućanstava, zatim dodatna provjera ako se podaci ne slažu, ali i provjera onih koji provjeravaju imovinu sudaca i tužitelja, a sve kako bi se izbjegle bilo kakve zloupotrebe.
Prema trenutačnom, još uvijek važećem Zakonu o VSTV-u, kada je u pitanju provjera imovine nositelja pravosudnih dužnosti, propisana je samo jedna općenita, paušalna rečenica.
Naglasio bih i ovdje da smo izmjene i dopune Zakona o VSTV-u uskladili s mišljenjem Venecijanske komisije.
Da zaključim, podržavam da se u zakonodavnoj proceduri ovaj zakon poboljša jer je riječ o važnom zakonu, ali moramo shvatiti da ovaj zakon predstavlja značajan napredak u odnosu na ono što imamo u trenutačnom Zakonu o VSTV-u.
Ima se dojam kako u dijelu domaće javnosti, pa čak i međunarodne zajednice angažirane u BiH, svaka reforma koja potječe od aktualnih vlasti dobiva neočekivano snažne kritike, čak i kada ispunjava uvjete koje je postavila Europska komisija?!
Svaka kritika je dobrodošla ako je dobronamjerna. Smatram da s predstavnicima Izaslanstva EU u BiH i drugim predstavnicima međunarodne zajednice imam jako dobru suradnju.
Pomažu nam u usklađivanju naših propisa s pravnom stečevinom EU-a i stoje nam na raspolaganju.
Svi zakoni koje sam naveo u izradi su godinama, neki i više od deset godina. Ti zakoni trebali bi se uskoro naći u parlamentarnoj proceduri i trebamo iskoristiti ovaj trenutak za značajan iskorak prema boljem.
U javnosti se stvara percepcija, ako je sporan jedan članak zakona, jedan stavak, da odmah ne valja čitav zakon, ili se teži nekim zakonskim rješenjima za koja znamo unaprijed da neće biti podržana u zakonodavnoj proceduri. Donošenje zakona, pogotovo ovako bitnih, reformskih zakona, umijeće je mogućega u Bosni i Hercegovini.
Svaku sugestiju, kritiku međunarodne zajednice pažljivo analiziram sa svojim timom i svaku ću podržati ako je osnovana, realna i ide prema tome da se poboljša nacrt zakona.
Nedavno sam bio na jednoj panel-raspravi gdje se raspravljalo o jednom zakonu, a naslov teme bio je “Izmjene Zakona o VSTV-u – korak naprijed ili dodatno urušavanje pravosuđa”. Nakon otvorene rasprave, razmjene mišljenja, gdje sam iznio sve pozitivne strane novog zakona, zatim odgovorio na sve kritike, netko iz publike javio se i pitao zbog čega je naslov teme urušavanje pravosuđa kada u tom zakonu nema ništa što je lošije od postojećeg zakona.
Svi zakoni koje sam naveo usklađeni su s međunarodnim standardima, predstavljaju značajan iskorak i napredak.
Koliko je problem u radu Vijeća ministara to što ne postoji ministar financija te, uz to pitanje, kakvo ozračje vlada u ovoj instituciji s obzirom na poteze iz RS-a te razmjene ocjena iz Federacije BiH da je riječ o državnome udaru?
Svakako treba popuniti mjesto ministra financija u Vijeću ministara BiH. Unatoč svim turbulencijama posljednjih mjeseci, smatram da je Vijeće ministara BiH dobro radilo svoj posao. Redovito smo imali sjednice Vijeća ministara BiH, više od 750 točaka smo usvojili, radimo na reformskim zakonima koji se nisu godinama usvajali. Predsjedateljica Vijeća ministara Borjana Krišto radi odličan posao iako su postojale i teške odluke, situacije, svojim je iskustvom i znanjem rješavala probleme u situacijama kada je izgledalo da će doći do konflikta, blokade ili prekida sjednice.
Moj dojam je da u Vijeću ministara vlada pozitivno radno ozračje, a vrijeme, tj. rezultati, će pokazati je li tako ili nije.