Slavni srpski fotograf Dragoljub Zamurović može se pohvaliti jednom od najboljih kolekcija fotografija balkanskih ratova na svijetu. Iako Zamurović nije isključivo ratni fotoreporter, devedesete su ga dovele pred “gotov čin”, pa je tako sa svojom opremom u ruci prokrstario Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo.
Sva ta mjesta obišao je u najgorim trenucima, pa je nažalost iz prve ruke svjedočio užasnim zbivanjimau Vukovaru i Srebrenici. Zamurović, rođeni Nišlija, kroz svoje je dvije monografije “Sećam se 1” i “Sećam se 2″ prikupio i ukoričio sve svoje materijale, pa tako uz svaku fotografiju stoji opis trenutka u kojem je nastala i što je najvažnije, opis njegovih osjećaja u trenutku stvaranja.
Tako se između ostaloga prisjetio 1996. godinekada se približavala petogodišnjica pada tog grada: “Bila je obljetnica ulaska JNA i srpskih dobrovoljaca u Vukovar. Iz pariške redakcije Game (Gamma Presse Images) pozvali su me i zamolili da odem do Vukovara i snimim nekoliko fotografija svakodnevnog života u tom gradu. Tom prilikom fotografirao sam grupu mladih u poluraspadnutom automobilu bez registarskih tablica, žene u crnini na groblju pored spomenika poginulih članova obitelji, ljude na ulicama ispred razrušenih kuća…”
Pet godina nakon pada sve je bilo razrušeno
Snimio je, kaže, i dvoje ljudi na tržnici: “Privukli su mi pažnju jer su bili toliko usmjereni jedno na drugo da nisu primjećivali ništa oko sebe, pa ni fotografa koji ih snima.”
U Monografiji “Sećam se 2”, ovaj je umjetnik svrstao posljednjih 30 godina života svoga rada, a upravo ovaj period obuhvaća rat u Hrvatskoj, osobito Vukovar u kojem je Zamurović bio tijekom pada, a u koji se vratio i šest mjeseci nakon opsade kako bi vidio kako u ovom gradu izgleda život nakon protjerivanja Hrvata.
U svojoj monografiji prepunoj fotografija ratnog Vukovara, Zamurović je zabilježio: “Kada su naše vođe, prije svega Milošević, Šešelj, Nikolić i Vučić, poslali na front mladiće u tenkovima, svoju su djecu čuvali na sigurnom. Iz Pariza mi se javlja direktor Game (Gamma Presse Images) koji mi je kazao da će razumjeti ako odbijem snimanje. Nisam bio oduševljen ponudom, ali mislio sam da će potrajati svega nekoliko dana i da će sve brzo završiti. Pristajem, odlazim na liniju fronte u Hrvatskoj i prvi put u životu se nalazim usred ratnih djelovanja. Disciplina vojnika i dobrovoljaca je problematična, alkohol se nemilice toči… Bio sam u vojsci 1974. godine i tamo vidio neodgovornost, aljkavost i svakojake gluposti, ali ovakvo ponašanje na fronti nisam mogao ni zamisliti”.
Nadrealne scene na dan pada
Na dan ulaska vojske u Vukovar, urednik vojnog časopisa Front mu omogućava da prvi uđe u grad: “Još se puca, po ulicama i u dvorištima su leševi, iz podruma izvode i hapse ljude u žutim čizmama, zgrade su u plamenu, ali ima i onih ‘vojnika’ koji kradu sve što stignu. Bilo gdje u gradu može se naići na nadrealne scene… U grad ulaze vojnici JNA, pripadnici raznih paravojnih formacija, dobrovoljci… Ulicama kruže tenkovi, iz mnogih prozora kulja plamen, povremeno odjekuju duži i kraći rafali. Leševi su svuda po gradu. Snimam hvatanje čovjeka koji se krio u dvorištu…”
Ova monografija trenutačno je izložena u Beogradu i jedna je od najposjećenijih. Na naše pitanje razmišlja li o izložbi u Zagrebu, Zamurović kaže: “Volio bih da izložba putuje. Monografija je objavljena tek prije nekoliko mjeseci, a prva izložba je bila krajem prosinca u Kovinu i druga u veljači u Beogradu. Prije toga imao sam jednu promociju sa ovim fotografijama na fakultetu sigurnosti u Budimpešti.”
Piše: Snježana Vučković / povijest.hr
*Tekst je nastao u okviru projekta ”Čuvanje sjećanja na žrtve Domovinskog rata”, kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
