Kovačević je rođen u Jablanici prije 50 godina, a nogomet je započeo igrati u lokalnom klubu Turbina. Na prvi trening išao je s Hasanom Salihamidžićem, koji je ostvario blistavu nogometnu karijeru, igrao je i u Bayernu, čiji je danas sportski direktor.
Mario Kovačević stiže u Maksimir, a po prvi put u povijesti Slaven će naplatiti i odštetu za jednog svog trenera, te će rastanak proteći u prijateljskom tonu.
Naime, svi dosadašnji treneri odlazili su svojom voljom nakon isteka ugovora, ili bi pak bili smijenjeni, što se u javnosti uljepšano prikazuje kao sporazumni raskid ugovora.
U Kovačevićevom slučaju za njegov prijevremeni odlazak predviđena je odšteta od 180.000 eura i vrlo vjerojatno će taj iznos Dinamo morati i platiti. S obzirom na proračun Modrih, to je doista prava sitnica.
Kovačević je rođen u Jablanici prije 50 godina, a nogomet je započeo igrati u lokalnom klubu Turbina. Na prvi trening išao je s Hasanom Salihamidžićem, koji je ostvario blistavu nogometnu karijeru, igrao je i u Bayernu, čiji je danas sportski direktor.
– Hasanov otac nam je bio prvi trener. Zajedno smo išli na prvi trening i nije bilo tako malih kopački pa smo išli u tenisicama. Moram priznati da u to vrijeme smo nas dvojica iskakali. Poslije su nam je putevi razišli. On je otišao u Velež, a ja sam se 1986. godine preselio u Sarajevo i igrao sam za FK Sarajevo. Vidjeli smo se na utakmicama naših klubova, no kasnije se nismo čuli niti vidjeli – prisjetio se Kovačević, koji je u Sarajevu svlačionicu dijelio s bivšim kapetanom “vatrenih” Borisom Živkovićem.
– On je stigao iz Živinica kad smo bili kadeti. Od nas u Sarajevu on je napravio najbolju karijeru. Bio je hrvatski reprezentativac, igrao je finale Lige prvaka. S njim se čujem danas i u stalnom smo kontaktu – ističe Kovačević.
Nažalost, nogomet u BiH prekinula su ratna zbivanja. Kovačević je tri godine u Sarajevu s obitelji živio pod opsadom.
– Na to se ne želim vraćati jer mi je poginulo mnogo prijatelja. Tri godine živjeli smo kao u logoru, bez struje, vode i grijanja. Sa svojim prijateljem sam iskopao bunar za svoj kvart, da bismo imali pitke vode. Uza sve to držali smo se i, što je najzanimljivije, svaki dan smo igrali nogomet. Po dvoranama smo trenirali mali nogomet – ističe sjetno Kovačević, koji je iz Sarajeva 1994. godine otišao u Zagreb, a zatim u Varaždin.
Prije godinu dana pobijedio je i rak!
